Skip to content Skip to left sidebar Skip to footer

Novosti

Sajra Poljo dobila “Večernjakov pečat za humanost”

Jubilarni 20. ”Večernjakov pečat”, održan 28. maja 2021. u Mostaru dodijelio je mnogobrojna priznanja nobelovcima, medicinarima, Bidenu, Merlinu, Ibrahimoviću…i Sajjri Poljo članici Udruženja paraplegičara i oboljelih od dječje paralize Zenica – članice našeg Saveza.

U obrazloženju nagrade stoji: Dva policajca nisu dvojila ni tren kad je Sajjru Poljo iz Zenice udario auto. Odmah su je odvezli u bolnicu. Liječnici ocijenili da su joj time spasili život. Oba iznenada preminula (2019. i 2020. godine), a Sajjra se za zahvalu od njih oprostila na poseban način. Njezino oproštajno pismo rasplakalo regiju. Iako u kolicima, ne predaje se. Danas je streljačica, jedna od najuspješnijih sportaša s teškim oblikom invaliditeta.

”Večernjakov pečat za humanost” pripao je Sajjri Poljo i posthumno njezinim herojima Mariju Biliću (preminuo 2019) i Vehidu Đulanu (preminuo 2020.), a koji joj je uručio Željko Andrijanić, izvršni direktor ”Večernjakova pečata”. Posebno emotivno bilo je kada je Sajjra izišla na pozornicu i pročitala pismo posvećeno svojim herojima. Sajjra je pak jedna od najuspješnijih sportašica s invaliditetom u BiH.

Emotivni oproštaj od heroja iz Zenice – Pismo djevojčice Sajjre rasplakalo Bosnu i Hercegovinu”

“Život nije putovanje po savršenom krugu niti ravnom putu i ma šta poduzeli ma kakav mu oblik dali malo je toga što možemo predvidjeti i razumjeti. Čudnim putevima život ljude spaja, jer zna da u nekom periodu iz mnogo razloga potrebni smo jedno drugima. Tako su se Vehide i naši putevi ukrstili u momentu kada su sekunde odlučivale. U tim sekundama se moj život mogao preokrenuti i ja danas ne bih bila gdje jesam. Nisi očekivao nikakvu korist, samo velikodušno djelo, a ta dobra djela će te dovesti do velikih nagrada. Stisne me grlo kada se vrate sjećanja jer najteže se sjećati kada si okovan tugom. Suze nas olakšaju, jer one ne pripadaju ni muškarcu ni ženi, one pripadaju onima koji imaju dušu i nije me sram zaplakati. Moji čuvari Vehid Đulan (preminuo 2020.) i Mario Bilić (preminuo 2019.) više nisu sa mnom. Prerano su me napustili. Ja ću se moliti za njih i čuvati ih duboko u svome srcu, jer ko može reći da nije sa nama onaj čovjek čije nam riječi zvone u ušima, čija djela ostavljaju traga u nama. Inna Lillahi we inna ilejhi Radži’un.

Porodici Đulan iskreno saučešće i sabur, a Vehida da Allah nagradi džennetom.
Porodici Bilić još jednom iskreno saučešće, Mariju pokoj duši neka mu je lahka zemlja.” Sajjra Poljo

Marijo Bilić i Vehid Đulan – Posthumno nagrađeni policajci

Sajjra Poljo je od svoje devete godine u stanju paraplegije, jednog od najtežih oblika invaliditeta. Pri povratku iz škole, 26. februara 2015. godine, doživjela je tešku saobraćajnu nesreću – koju je prouzrokovao nesavjestan vozač automobila vozeći prekomjernom brzinom i izgubivši kontrolu nad vozilom skrenuo je sa kolovoza i žestoko udario u djevojčicu na samom ulazu u dvorište njene kuće.

Na mjesto nesreće su vrlo brzo stigla i pomogla dva policajca, Mario Bilić i Vehid Đulan, koji su značajno doprinjeli da ljekari spasu život Sajjri.

Mario Je Imobilizirao Najteže Povrede I Unio Sajjru U Službeno Vozilo A Vehid Je Pozvao Hitnu Pomoć I Vozio Velikom Brzinom Do Momenta Kada Je ‘Hitna Pomoć’ Preuzela, U Centru Grada, Sajjru Te Je Prebacila Do Bolnice Na Urgentni Blok. Spretnost I Brzina Nedavno Preminulih Policajaca Su Bili Ključni, Kao I Ljekarska Intervencija, Što Je Danas Sajjra S Nama. Nakon Teške Politraume, Višestrukih Prijeloma, Kontuzija, Moždane Kome I Borbe Za Život Uslijedila Je Dijagnoza Paraplegija.

Direktor ”Večernjakova pečata” Jozo Pavković proglasio je Osobu godine u Bosni i Hercegovini. 
”Prije 20 godina utemeljili smo ”Večernjakov pečat” s idejom da taj naš društveni projekt ide ukorak s pomirbom u Bosni i Hercegovini. Nakon završenog rata željeli smo pomoći u gradnji mira i tolerantnijeg društva. Društva bez mržnje. Ta naša zajednička uzlazna putanja pomirbe i napretka kratko je trajala. Otišli smo u dva različita smjera. Odnosi unutar Bosne i Hercegovine baš od te 2001. krenuli su silaznom putanjom. Domaći i strani čelnici, zarobljeni u prošlosti, nikako da pronađu put koji vodi u europsku budućnost. Unatoč tomu, Pečat se svih ovih godina izdizao iznad kaljuže međusobnih blaćenja i nastavio putem promoviranja izvrsnosti i tolerancije. Putem do zvijezda. Europskih. Svjetskih. I time uljepšavamo i pokazujemo drukčiju sliku Bosne i Hercegovine. Iako se već odavno naši putevi razilaze, bila bi šteta barem jednu večer, na Pečatu, ne pokazati ljepšu stranu bh. društva. A to su naši uspješni ljudi. Ima ih na tisuće, desetke tisuća, vjerujte, stotine tisuća. Ali ih ne primjećujemo. I, zamislite, u sljepilu našeg mraka ne vidimo čak ni zvijezde. Znate li uopće da je Bosna i Hercegovina u 2020. dobila 12 nobelovaca?
Da, dobro ste čuli – 12 Bošnjaka, Hrvata, Srba i ostalih iz svih krajeva Bosne i Hercegovine dio je Svjetskog programa za hranu UN-a. Pomažu milijunima gladnih u svijetu. I zbog toga svi su oni kolektivni dobitnici Nobelove nagrade. Zar ove zvijezde ne zaslužuju i blještavilo pozornice Pečata?!  I upravo zato naših 12 nobelovaca proglašavam Osobom godine u Bosni i Hercegovini za 2020.” – kazao je Pavković.

Za vrhunski muzički program pobrinuli su se Massimo s pjesmom ‘Mali krug velikih ljudi’ i Dino Merlin koji je na Pečatu premijerno izveo pjesmu ‘Jedan dan, jedna noć’. Orkestar Muzičke produkcije BHRT-a izveo je Eru s onoga svijeta i Odu radosti i još se jednom pokazao kao jedan od najboljih na ovim prostorima.

Covid-19 i vakcinacija -Vrste vakcina

Infekcija novim koronavirusom (SARS-CoV-2) prvi put je registrovana u decembru 2019. godine u Kini i onda se kasnije brzo proširila u ostatku svijeta. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) 31. decembra 2019. godine prvi put je obavijestila javnost o slučajevima oboljelih od pneumonije nepoznatog porijekla, u gradu Wuhanu (Kina), kod ljudi koji su bili povezani s korišćenjem proizvoda s lokalne pijace na kojoj su se prodavale životinje, meso i morski plodovi. Koronavirusna bolest, nazvana COVID-19 (engl. Corona virus disease 2019), nakon Kine brzo se proširila na većinu zemalja svijeta te je SZO 11. 3. 2020. proglasio pandemiju ovim virusom. U Bosni i Hercegovini prvi inficirani pacijent je registrovan 5. 3. 2020. u Banjoj Luci, a u Federaciji Bosne i Hercegovine 9. 3. 2020. godine u Konjicu. Dakle, u pandemiji smo više od godinu. COVID-19 je respiratorna infekcija koja se primarno prenosi kapljičnim putem. Osnovni put transmisije je bliski kontakt s osobom koja ima virus, posebno prilikom kašljanja, kihanja i medicinskih intervencija na respiratornom traktu, kao što su intubacija, traheobronhijalna aspiracija i mehanička ventilacija.

Molekuli SARS-CoV-2 su izolovani iz krvi, pljuvačke, suza, konjuktivalne tečnosti i stolice oboljelih, tako da postoji mogućnost prenošenja infekcije i ovim putevima. Nakon prvih spoznaja o posljedicama infekcije SARS-CoV-2 virusom, pokazalo se da on ne napada samo pluća, nego i druge organe te da mnogi inficirani ne mogu preživjeti infekciju. Ne samo stariji. Nažalost, odnedavno smo suočeni i s novim mutacijama ovog virusa koje su registrovane i u našoj zemlji.

Nadalje, značajne su posljedice po organizam i nakon što se „pregura“ infekcija i konstatuje da više nismo pozitivni na virus. Kao odgovor na ove izazove otvaraju se POSTKOVID ambulante, a naučna saopštenja upozoravaju na moguće dugoročne posljedice, ne samo uže medicinske nego i psihološke i ekonomske. Ekonomske su već sada vidljive.

Dakle, SARS-CoV-2 je novi soj koronavirusa koji je uzdrmao planetu na način koji nije viđen još od velike pandemije gripe, tzv. španske groznice 1918. godine. Iako su naučnici i praktičari već došli do mnogih spoznaja, brojne nepoznanice u vezi s biološkim, epidemiološkim i kliničkim karakteristikama COVID-19, koje još postoje, onemogućavaju sigurna predviđanja daljnjeg toka aktuelne pandemije. No, ono što je od početka bilo jasno, jedini siguran način da se ova pošast zaustavi je otkriće efikasne vakcine ili vakcina koje će biti dostupne svima. To je bio opšti imperativ. Stoga se već nekoliko mjeseci nakon izbijanja pandemije, u više naučnih institucije i država (SAD, Rusija, Kina, Velika Britanija) počelo s radom na otkriću vakcina i njihovom testiranju po skraćenom postupku. Nije se moglo čekati dvije-tri godine da se do vakcine dođe na standardan način, dakle kroz nešto duži period. I vakcine su došle „na svijet“. Sigurne, učinkovite. Ali, avaj, ubrzo su proizvođači vakcina počeli izdavati saopštenja da nisu u stanju za kratko vrijeme proizvesti dovoljan broj vakcina za sve, a obećali su.

Koje su to vakcine?

Zahvaljujući vakcinisanju, mnoge bolesti koje su u prošlosti donosile globalnu nesreću mnogim ljudima svijeta, stavljene su pod kontrolu ili su iskorijenjene. Primjeri za ovu konstataciju su velike boginje i dječija paraliza, odnosno vakcine za ove bolesti. No, i pored ovih činjenica, u svijetu, pa i u našoj zemlji i regiji, postoji kod određenog broja ljudi negativan stav protiv vakcinisanja općenito. Slično je i s vakcinama protiv COVID-19.

Oni koji su protiv vakcinacije, tzv. ‘antivakseri’, pokušavaju na različite načine gurati taj anti-vakcinizam, uz naučno neutemeljene argumente. Pričalo se – možda će se vakcinisati, ali nikako ruskom ili kineskom, te da se neće vakcinisati jer ne vjeruju da je to uspješan način zaustavljanja infekcije SARS-CoV-2 virusom. Ne vjeruju ni u pandemiju. Tvrde da to nije ništa opasno, da nisu u rizičnoj grupi. A neki se plaše nuspojava i slično.
Da bismo stekli relativno realan uvid u stanje u našoj populaciji, uradili smo online anketu koristeći ‘Google Forms’ na uzorku od 300 ispitanika različitog spola, dobi i različitih profesija. Od ukupnog broja anketiranih, njih 82% je bilo ženskog, a 18% muškog spola.

Njih 30% izjavilo je da se neće vakcinisatia ‘antivaksera’ je bilo 6,7%.

Među onima koji su izjavili da se neće vakcinisati najveći broj je bio u dobi od 21 do 26 godina, zatim slijedi dob od 44 do 49. „Negativci“ su bili različitih profesija, obrazovanja i životne dobi.
Obrazloženje za NE vakcini: najčešće strah od nuspojava (63,3%), potom „ostalo“ (15,6%), „smatram da nema rizika da se zarazim‟ (npr. ne spadam u rizičnu grupu) (10,0%).

Zaključak

Dok je vakcinisanje u svijetu već odavno počelo, u našoj zemlji je, nažalost, tek simbolično počelo u manjem bh. entitetu, a početak ozbiljne kampanje vakcinisanja je i dalje neizvjestan. Kada vakcinisanje krene, vjeru­jemo da će procent antivakcinaša biti manji od ovoga koji smo mi utvrdili te da ćemo se barem iduće godine vratiti normalnom životu. Nadamo se i da će ekonomske poteškoće nastale zbog pandemije biti relativno brzo prevaziđene, a da će dugoročne posljedice po somatsko i psihološko zdravlje stanovništva biti manje nego što se sada čini. I da ćemo biti uspješniji u nošenju s ovim izazovima nego sa samom pandemijom.

autori:
Mr. sci. Selma SINANOVIĆ, Diplomirana medicinska sestra – Univerzitetski klinički centar Tuzla, Medicinski fakultet Univerziteta u Tuzli
Prof. dr. med. sci. Mirsad MUFTIĆ, Specijalista fizikalne medicine, subspecijalista reumatologije Fakultet zdravstvenih studja Univerzitet u Sarajevu