Novosti

“Službene novine FBiH”, br. 36/1999, 54/2004, 39/2006, 14/2009, 7/2014 – rješenje US BiH, 45/2016, 19/2017 – drugi zakon i 40/2018)

I – OSNOVNE ODREDBE

Član 1

Ovim zakonom uređuje se:
– osnove socijalne zaštite građana i njihovih porodica, osnovna prava iz socijalne zaštite i korisnici prava iz socijalne zaštite,
– osnivanje i rad ustanova zaštite i druženja lica sa invaliditetom,
– osnovna prava lica sa invaliditetom
– posebna prava civilnih žrtava rata i članova njihovih porodica,
– osnove zaštite porodice sa djecom,
– finansiranje i druga pitanja od značaja za ostvarivanje osnovnih prava iz socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija).

Član 2

Djelatnost socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom je od interesa za Federaciju i kantone.

Član 3

Djelatnost socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom obavljaju ustanove socijalne zaštite, ili općinska služba za upravu.
Ustanove socijalne zaštite imaju svojstvo pravnog lica.
Na osnivanje i rad ustanova socijalne zaštite primjenjuju se propisi o ustanovama, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Član 4

Djelatnost socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom mogu obavljati i humanitarne organizacije, udruženja građana, vjerske zajednice i organizacije koje oni osnivaju, građanin pojedinac i strana fizička ili pravna lica.

Član 5

Porodicu, u smislu ovog zakona, čini: bračni drug, odnosno vanbračni drug, dijete (bračno, vanbračno, usvojeno, pastorče i dijete bez roditelja uzeto na izdržavanje), otac, majka, maćeha, djed i baba-nena (po ocu i majci) i braća i sestre bračnih drugova.
Članovi porodice civilne žrtve rata, u smislu ovog zakona, su:
1) bračni drug i djeca rođena u braku ili van braka,
2) usvojena djeca i pastorčad,
3) roditelji i usvojioci,
4) očuh i maćeha.
Članovi porodice iz stava 2. tač. 1) i 2) ovog člana smatraju se članovima uže porodice, a članovi porodice iz stava 2. tač. 3) i 4) ovog člana, članovima šire porodice.
Članom porodice, u smislu stava 2. ovog člana, smatra se i vanbračni drug neoženjene civilne žrtve rata s kojom ima djecu i s kojom živi, odnosno živio je do njene smrti u zajedničkom domaćinstvu najmanje godinu dana.
Zajedničko domaćinstvo, u smislu ovog zakona, je ekonomska zajednica jedne ili više porodica u kojoj se zajednički stiču i troše novčana i druga materijalna sredstva, stečena radom i korištenjem zajedničkih materijalnih dobara (zemljište, zgrade i drugo).

Član 6

Djetetom, u smislu ovog zakona, smatra se lice do 18 godina života.
Izuzetno djetetom, u smislu ovog zakona, smatra se i lice koje radi ostvarivanja prava na dodatak na djecu i osiguravanja školarine ili stipendije za đake i studente, ima i više od 18, a manje od 27 godina života.

Član 7

Prava utvrđena ovim zakonom ne mogu ostvarivati lica koja su osuđena pravosnažnom sudskom presudom za krivična djela protiv ustavnog poretka Bosne i Hercegovine, ustavnog poretka Federacije Bosne i Hercegovine i krivična djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava.
Pravo utvrđeno ovim Zakonom ne može ostvarivati lice koje isto pravo koristi ili može koristiti prema drugim propisima.
Prava utvrđena ovim zakonom ne mogu se prenositi na druga lica, niti se mogu nasljeđivati.
Prava utvrđena ovim Zakonom ne mogu ostvarivati lica koja nisu državljani Bosne i Hercegovine.

Član 8

Nadležni organi kantona, u skladu sa ustavom i ovim zakonom, bliže uređuju djelatnost socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom.

Član 9

Federalno ministarstvo rada i socijalne politike (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo), vrši nadzor nad provođenjem ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona, kao i nad stručnim radom ustanova koje osniva Federacija, izdaje instrukcije i vrši upravni nadzor i kontrolu namjenskog trošenja sredstava namijenjenih za ostvarivanje prava po ovom zakonu, a koja se obezbjeđuju iz federalnog budžeta.
Nadležni kantonalni organ uprave, vrši nadzor nad provođenjem zakona, drugih propisa i općih akata kantona donesenih saglasno ovom zakonu, kao i nad stručnim radom ustanova koje osniva općina, odnosno kanton, izdaje instrukcije i vrši neposredni upravni nadzor i kontrolu namjenskog trošenja sredstava namijenjenih za ostvarivanje prava po ovom zakonu, a koja se obezbjeđuju iz kantonalnog budžeta.

Član 10

U postupku ostvarivanja prava i dužnosti utvrđenih ovim zakonom primjenjuju se odgovarajuće odredbe propisa o upravnom postupku, ako ovim zakonom i propisom kantona nije drugačije određeno.
II – SOCIJALNA ZAŠTITA
1. POJAM SOCIJALNE ZAŠTITE

Član 11

Socijalna zaštita, u smislu ovog zakona, je organizirana djelatnost u Federaciji, usmjerena na osiguranje socijalne sigurnosti njenih građana i njihovih porodica u stanju socijalne potrebe.
Socijalnom potrebom, u smislu stava 1. ovog člana, smatra se trajno ili privremeno stanje u kome se nalazi građanin ili porodica, prouzrokovano ratnim događajima, elementarnim nesrećama, općom ekonomskom krizom, psihofizičkim stanjem pojedinaca ili drugih razloga, koje se ne mogu otkloniti bez pomoći drugog lica.
U skladu sa načelima humanizma, solidarnosti građanskog morala socijalna zaštita porodice i njenih članova i građana pojedinaca, ostvaruje se otkrivanjem i umanjenjem, odnosno otklanjanjem posljedica uzroka koji dovode do stanja socijalne potrebe i sticanjem određenih prava iz socijalne zaštite.
Socijalna zaštita djeteta, u skladu sa odredbama Konvencije o pravima djeteta, ostvaruje se u najboljem interesu djeteta.
2. KORISNICI SOCIJALNE ZAŠTITE

Član 12

Korisnici socijalne zaštite, u smislu ovog zakona, su lica koja se nalaze u stanju socijalne potrebe i to:
1) djeca bez roditeljskog staranja,
2) odgojno zanemarena djeca,
3) odgojno zapuštena djeca,
4) djeca čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama,
5) lica sa invaliditetom i lica ometena u fizičkom ili psihičkom razvoju,
6) materijalno neosigurana i za rad nesposobna lica,
7) stara lica bez porodičnog staranja,
8) lica sa društveno negativnim ponašanjem,
9) lica i porodice u stanju socijalne potrebe, kojima je uslijed posebnih okolnosti potreban odgovarajući oblik socijalne zaštite.
Propisima kantona može se proširiti krug korisnika socijalne zaštite iz stava 1. ovog člana u skladu sa programima razvoja socijalne zaštite i specifičnim prilikama u kantonu.

Član 13

Dijete bez roditeljskog staranja, u smislu člana 12. stav 1. tačka 1) ovog zakona, je dijete bez oba roditelja, nepoznatih roditelja, napušteno od roditelja lišenih roditeljskog prava i roditelja spriječenih da vrše roditeljsku dužnost.
Odgojno zanemareno dijete, u smislu člana 12. stav 1. tačka 2) ovog zakona, je dijete koje zbog nedovoljnog nadzora i brige roditelja, te negativnog uticaja sredine, narušava opće prihvaćene norme ponašanja.
Odgojno zapušteno dijete, u smislu člana 12. stav 1. tačka 3) ovog zakona, je dijete koje svojim ponašanjem narušava opće prihvaćene norme i vrši prekršaje ili krivična djela.
Dijete, čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama, u smislu člana 12. stav 1. tačka 4) ovog zakona, je dijete, čiji roditelji zbog nesređenih porodičnih odnosa, materijalnih ili drugih razloga nisu u mogućnosti da mu osiguraju normalne uvjete za pravilan odgoj, fizički i psihički razvoj.

Član 14

Lica sa invaliditetom i lica u fizičkom i psihičkom razvoju, u smislu člana 12. stav 1. tačka 5) ovog zakona, su djeca i odrasla lica, koja su:
slijepa i slabovida,
gluha i nagluha,
sa poremećajima u govoru i glasu,
sa oštećenjima organizma i trajnim smetnjama u fizičkom razvoju,
sa smetnjama u psihičkom razvoju (lahkog, umjerenog, težeg i teškog stepena),
sa kombiniranim smetnjama (višestruko ometena u razvoju).

Član 15

Materijalno neosigurano i za rad nesposobno lice, u smislu člana 12. stav 1. tačka 6) ovog zakona, smatra se odraslo lice, koje nema prijeko potrebnih sredstava za izdržavanje, nesposobno je za rad i ne može osigurati sredstva za žvot po nekom drugom osnovu.

Član 16

Starim licem bez porodičnog stanja, u smislu člana 12. stav 1. tačka 7) ovog zakona, smatra se lice starije od 65 godina (muškarac) odnosno 60 godina (žena), koje nema članove porodice ni srodnike koji su po zakonu obavezni da ga izdržvaju, ili ako ih ima da ta lica nisu u mogućnosti da izvršavaju obavezu izdržavanja.

Član 17

Lice sa društveno negativnim ponašanjem, u smislu člana 12. stav 1. tačka 8) ovog zakona, je lice koje se odaje besposličarenju, skitnji, prosjačenju, prostituciji, alkoholizmu, uživanju opojnih droga i drugim oblicima društveno negativnog ponašanja.

Član 18

Lice, odnosno porodica u stanju socijalne potrebe, kojima je uslijed posebnih okolnosti potreban odgovarajući oblik socijalne zaštite, u smislu člana 12. stav 1. tačka 9) ovog zakona, smatra se lice, odnosno porodica koja se nađe u stanju socijalne potrebe zbog pretrpljene prisilne migracije, repatrijacije, elementarne nepogode, smrti jednog ili više članova porodice, povratka sa liječenja, otpuštanja sa izdržavanja kazne zatvora ili izvršavanja odgojne mjere.
2a OSNOVNA PRAVA LICA SA INVALIDITETOM

Član 18a

Lica sa invaliditetom i lica ometena u fizičkom i psihičkom razvoju, u smislu člana 12. stav 1. tačka 5. te člana 14. ovog zakona, prema ovom zakonu imaju sljedeća prava:
1) ličnu invalidninu,
2) dodatak za njegu i pomoć od drugog lica,
3) ortopedski dodatak,
4) pomoć u troškovima liječenja i nabavci ortopedskih pomagala,
5) osposobljavanje za rad (profesionalna rehabilitacija, prekvalifikacija i dokvalifikacija),
6) prioritetno zapošljavanje.
Prava iz stava 1. tač. 1), 2) i 3) ovog člana ostvaruju se pod uslovima, na način i po postupku utvrđenim ovim zakonom.
Prava iz stava 1. tač. 4), 5), 6) ovog člana ostvaruju se u skladu sa propisima o zdravstvenom osiguranju, zdravstvenoj zaštiti i zapošljavanju.
Kanton može utvrditi i druga prava i proširiti obim prava utvrđenih ovim zakonom na osnovu svojih materijalnih mogućnosti i drugih potreba lica sa invaliditetom.
Član 18b
Radi ostvarivanja prava utvrđenih ovim Zakonom lica sa invaliditetom razvrstavaju se prema utvrđenom procentu oštećenja organizma u dvije grupe i to:
I. grupa – lica sa invaliditetom sa 100% oštećenja organizma,
II. grupa – lica sa invaliditetom sa 90% oštećenja organizma.
1) LIČNA INVALIDNINA
Član 18c
Lična invalidnina određuje se srazmjerno stepenu oštećenja prema nalazu, ocjeni i mišljenju Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja, izvršenim u skladu sa Pravilnikom o ocjenjivanju oštećenja organizma kod lica sa invaliditetom u postupku ostvarivanja prava prema Zakonu o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom (“Službene novine Federacije BiH”, br. 46/05 – u daljnjem tekstu: mišljenje Instituta) i propisom o nadležnim ljekarskim komisijama, načinu, postupku i drugim pitanjima ostvarivanja prava u skladu sa Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom.
Mjesečni iznos lične invalidnine određuje se u procentu od osnovice definirane u članu 18.f Zakona, i to:
Grupa Procenat
I. 40%
II. 30%
Pravo iz stava 1. ovog člana ne mogu ostvariti lica sa invaliditetom koja to pravo ostvaruju ili mogu ostvariti prema propisima o: pravima branitelja i članova njihovih porodica, zaštiti civilnih žrtava rata i propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju.
2) DODATAK ZA NJEGU I POMOĆ OD DRUGOG LICA
Član 18d*
Radi ostvarivanja prava na dodatak za njegu i pomoć od drugog lica, lica sa invaliditetom razvrstavaju se u dvije grupe i to:
1. Prva grupa – lica sa invaliditetom koja, prema mišljenju Instituta, ne mogu sama udovoljiti svojim osnovnim životnim potrebama.
Pod osnovnim životnim potrebama, u smislu ovog člana, podrazumijeva se da se lice ne može samostalno kretati u stanu i izvan stana, uzimati hranu, oblačiti se i svlačiti, održavati ličnu higijenu, obavljati druge osnovne fiziološke potrebe, kao i slijepa lica čiji je ostatak vida na oba oka ispod 0,05 sa korekcijom.
2. Druga grupa – lica sa invaliditetom koja, prema mišljenju Instituta, ne mogu potpuno udovoljiti svojim osnovnim životnim potrebama.
Pod nemogućnošću potpunog udovoljavanja osnovnim životnim potrebama, u smislu ovog člana, podrazumijeva se da se lice ne može samostalno kretati izvan stana radi nabavke osnovnih životnih potrepština i korištenja zdravstvene zaštite.
Dodatak za njegu i pomoć od drugog lica određuje se u mjesečnom iznosu u procentu od osnovice iz člana 18.f ovog Zakona i to:
1) za I. grupu 100% od osnovice,
2) za II. grupu 50% od osnovice.
Pravo na dodatak za njegu i pomoć od drugog lica ne ostvaruje lice sa invaliditetom smješteno u ustanovu socijalne zaštite, na teret sredstava općinskog odnosno kantonalnog budžeta.
3) ORTOPEDSKI DODATAK
Član 18e
Pravo na ortopedski dodatak imaju lica sa invaliditetom kod kojih je zbog tjelesnog oštećenja, utvrđenog u skladu sa mišljenjem Instituta, došlo do amputacije najmanje jednog ekstremiteta ili teškog oštećenja funkcije ekstremiteta, slijepa lica iz člana 5. Zakona, kao i lica sa enukleacijom jednog oka.
Ortopedski dodatak određuje se u mjesečnom iznosu u visini 7% od osnovice definirane u članu 18.f Zakona.
Pravo na ortopedski dodatak i na dodatak za njegu i pomoć od drugog lica ne mogu ostvarivati lica sa invaliditetom koja takvo pravo ostvaruju ili mogu ostvariti prema propisima o pravima branitelja i članova njihovih porodica ili prema odredbama ovog Zakona koje se odnose na zaštitu civilnih žrtava rata.
Član 18f
Osnovica za obračun mjesečnih novčanih primanja iznosi 274,40 KM.
2b POSTUPAK ZA OSTVARIVANJE OSNOVNIH PRAVA LICA SA INVALIDITETOM
Član 18g
O pravima iz člana 18.a stav 1. tač. 1), 2) i 3) ovog zakona rješava u prvom stepenu centar za socijalni rad ili općinska služba za upravu kojoj su povjereni poslovi socijalne zaštite (u daljem tekstu: nadležna općinska služba), prema mjestu prebivališta ili boravišta podnosioca zahtjeva, a o žalbama protiv rješenja donesenih u prvom stepenu rješava Federalno ministarstvo rada i socijalne politike (u daljem tekstu: Federalno ministarstvo).
Član 18h
Oštećenje organizma lica sa invaliditetom, pravo na pomoć i njegu od drugog lica i ortopedski dodatak utvrđuje se mišljenjem Instituta.
Član 18i
Rješenje donijeto u prvom stepenu kojim je priznato pravo na osnovu ovog zakona podliježe reviziji.
Reviziju po službenoj dužnosti vrši Federalno ministarstvo.
Ako je protiv rješenja prvostepenog organa izjavljena žalba o reviziji i žalbi rješava se istim rješenjem.
Ako protiv rješenja iz stava 1. ovog člana nije izjavljena žalba, prvostepeni organ koji je donio to rješenje dostavit će ga, zajedno sa spisima predmeta, organu nadležnom za reviziju u roku od osam dana od dana isteka roka za žalbu.
Revizija odlaže izvršenje rješenja.
Član 18j
U postupku revizije nadležni drugostepeni organ može dati saglasnost na prvostepeno rješenje ili ga izmijeniti, poništiti ili ukinuti.
Član18k
Drugostepeni organ će u postupku revizije poništiti ili ukinuti prvostepeno rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak ili sam riješiti stvar ako utvrdi da su u prvostepenom postupku nepotpuno ili pogrešno utvrđene činjenice ili da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka, koji bi bili od uticaja na rješenje stvari, ili ako utvrdi da su pogrešno ocijenjeni dokazi, ili da je iz utvrđenih činjenica izveden pogrešan zaključak o činjeničnom stanju, ili da je pogrešno primijenjen propis na osnovu kojeg je stvar riješena.
Prvostepeni organ čije je rješenje u postupku revizije poništeno ili ukinuto i predmet vraćen na ponovni postupak donosi novo rješenje.
Protiv rješenja iz stava 2. ovog člana može se izjaviti žalba i voditi se revizioni postupak.
Član 18l
U postupku revizije drugostepeni organ može pribaviti nalaz i mišljenje drugostepene ljekarske komisije o oštećenju organizma, o pravu na dodatak za njegu i pomoć drugog lica i ortopedski dodatak.
Član 18lj
(brisano)
Član 18m
Isplate, prema ovom zakonu, za lica sa invaliditetom vrši Federalno ministarstvo po službenoj dužnosti.
Član 18n
Sredstva za ostvarivanje osnovnih prava lica sa invaliditetom iz člana 18.a stav 1 tač. 1), 2) i 3) ovog zakona osiguravaju se u budžetu Federacije.
Isplate mjesečnih novčanih primanja za ostvarivanje prava iz stava 1. ovog člana izvršit će se na osnovu planiranih sredstava za tekuću budžetsku godinu.
Ukoliko planirana sredstva za tekuću godinu budu nedostatna za isplatu novčanih primanja iz stava 2. ovog člana ili ista budu ograničena po nekom drugom pravnom osnovu, raspoloživa sredstva dijele se iznosom potrebnim za isplatu prema Zakonu i određuje koeficijent za mjesečna davanja koji ostaje na snazi do rebalansa Budžeta ili usvajanja novog Budžeta. Odluku o visini koeficijenta donosi Vlada Federacije Bosne i Hercegovine.
Isplate mjesečnih novčanih primanja izvršene na način utvrđen ovim članom smatraju se konačnim.
Član 18nj
Troškovi postupka za ostvarivanje prava u prvom stepenu padaju na teret podnosioca zahtjeva.
Ukoliko podnosiocu zahtjeva u skladu sa ovim Zakonom budu priznata prava, ima pravo na refundaciju troškova pregleda iz sredstava kantonalnog budžeta.
Troškovi drugostepenog postupka padaju na teret organa koji vodi postupak.
Član 18o
Za korisnike prava koji ispunjavaju uvjete za ostvarivanje prava iz ovog Zakona prava će se priznati od prvog dana narednog mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za priznavanje tih prava.
Član 18p
Federalni ministar rada i socijalne politike donijet će u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona propise o načinu i postupku ostvarivanja prava prema ovom Zakonu, načinu isplate novčanih primanja, načinu vođenja evidencije o korisnicima prava i izvršenim isplatama i dostavljanju izvještaja o utrošenim sredstvima prema ovom zakonu.
3. PRAVA IZ SOCIJALNE ZAŠTITE

Član 19**

Prava iz socijalne zaštite, u smislu ovog zakona, su:
1) novčana i druga materijalna pomoć,
2) osposobljavanje za život i rad,
3) (prestalo da važi)
4) smještaj u ustanove socijalne zaštite,
5) usluge socijalnog i drugog stručnog rada,
6) kućna njega i pomoć u kući.
Propisom kantona utvrđuju se iznosi novčanih i drugih davanja, iz stava 1. ovog člana, uvjeti i postupak za sticanje tih prava i njihovo korištenje, ukoliko to nije uređeno ovim zakonom.
Propisom kantona mogu se utvrditi i druga prava iz socijalne zaštite u skladu sa programom razvoja socijalne zaštite i njegovim mogućnostima.

Član 20

Licima i porodicama u stanju socijalne potrebe, koji ispunjavaju uvjete za sticanje i korištenje prava iz socijalne zaštite iz člana 19. ovog zakona, osiguravaju se na teret sredstava socijalne zaštite i određeni oblici zdravstvene zaštite i zadovoljavanje stambenih i drugih potreba u skladu sa zakonom.
a) NOVČANA I DRUGA MATERIJALNA POMOĆ

Član 21

Novčana i druga materijalna pomoć sastoji se od:
1) stalne novčane pomoći,
2) novčane naknade za pomoć i njegu od strane drugog lica,3) druge mat

erijalne pomoći.

Član 22

Pravo na stalnu novčanu i drugu materijalnu pomoć imaju lica i porodice, pod sljedećim uvjetima:
1) da su nesposobni za rad, odnosno spriječeni u ostvarivanju prava na rad,
2) da nemaju dovoljno prihoda za izdržavanje,
3) da nemaju članova porodice koji su po zakonu obavezni da ih izdržavaju ili ako ih imaju, da ta lica nisu u mogućnosti da izvršavaju obavezu izdržavanja.
Pravo na pomoć iz stava 1. ovog člana ostvaruje se kod nadležnog organa općine na čijem području lice i porodica imaju prebivalište.

Član 23

Nesposobnim za rad, odnosno spriječenim u ostvarivanju prava na rad, u smislu ovog zakona, smatra se lice:
1) potpuno nesposobno za samostalni rad i privređivanje,
2) lice starije od 65 godina života,
3) žena za vrijeme trudnoće, porođaja i poslije porođaja, u skladu sa propisima o radu,
4) roditelji, očuh, maćeha ili usvojilac koji se stara o jednom ili više djece do jedne godine života, a nema članove porodice ni srodnike koje su po zakonu obavezni da ga izdržavaju ili ako ih ima, da ta lica nisu u mogućnosti da izvršavaju obavezu izdržavanja,
5) dijete do navršene 15 godine života, a ako je na redovnom školovanju do navršene 27 godine života,
6) lice sa trajnim smetnjama u fizičkom i psihičkom razvoju,
7) lice koje u porodici njeguje lice sa invaliditetom ili teško oboljelo lice, ukoliko je utvrđeno da je tom licu prijeko potrebna pomoć i njega od strane drugog lica.

Član 24

Nalaz i mišljenje o nesposobnosti za rad lica iz člana 23. tačka 1) ovog zakona daju ljekarske komisije u skladu sa propisom kantona.
Nalaz i mišljenje o sposobnosti i razvrstavanju djece ometene u fizičkom i psihičkom razvoju daju stručne komisije u skladu sa propisom kantona.
Propisom kantona propisuje se način i postupak za otkrivanje i ocjenjivanje sposobnosti, razvrstavanje i evidenciju djece ometene u fizičkom i psihičkom razvoju.

Član 25

Stalna novčana pomoć utvrđuje se u mjesečnom iznosu u visini razlike svih prihoda članova domaćinstva i iznosa najnižeg primanja domaćinstva koji se smatra dovoljnim za izdržavanje, u smislu člana 27. ovog zakona.

Član 26

Novčanu naknadu za pomoć i njegu od drugog lica mogu ostvariti lica iznad 65 godina života, ako su stara i nemoćna lica kojima je zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju prijeko potrebna pomoć i njega od drugog lica za zadovoljavanje njihovih osnovnih životnih potreba.
Lica sa invaliditetom koja su pravo na dodatak za njegu i pomoć od drugog lica ostvarila u skladu sa ovim Zakonom a prije navršene 65. godine života, ne gube to pravo ni nakon navršene 65. godine života a pravo će ostvarivati prema ovom Zakonu sve dok za to postoje zakonom propisani uvjeti.
Uvjeti i postupak u vezi sa ostvarivanjem prava iz stava 1. ovog člana uređuju se propisom kantona.
Sredstva za ostvarivanje prava iz ovog člana osiguravaju se u budžetu kantona.

Član 27

Propisom kantona utvrđuju se iznosi stalne novčane pomoći i novčane naknade za pomoć i njegu, kao i prihodi koji se uzimaju u obzir, prilikom utvrđivanja te pomoći i naknade.
Djeci i odraslim licima sa invaliditetom i licima sa trajnim invaliditetom u fizičkom i psihičkom razvoju, propisima kantona utvrđuju se povoljniji uvjeti u sticanju prava iz socijalne zaštite i visini iznosa materijalnih davanja.
Kod utvrđivanja prihoda domaćinstva, u smislu stava 1. ovog člana, ne uzimaju se u obzir prihodi ostvareni na ime novčane naknade, odnosno invalidnine za oštećenje organizma, novčane naknade za pomoć i njegu od strane drugog lica, dodatka na djecu i stipendije učenika i studenata.

Član 28

Druga materijalna pomoć, u smislu ovog zakona, je privremena, jednokratna i druga novčana pomoć ili naturalno davanje materijalno neosiguranim licima ili porodicama koje se nađu u stanju socijalne potrebe uslijed teškoća izazvanih okolnostima iz člana 18. ovog zakona, ukoliko ispunjavaju uvjete iz člana 22. tač. 2) i 3) ovog zakona.
b) OSPOSOBLJAVANJE ZA ŽIVOT I RAD

Član 29

Osposobljavanje za život i rad ostvaruju djeca ometena u psihofizičkom razvoju i odrasla lica sa umanjenim psihofizičkim sposobnostima bez obzira na uzrok nastanka invalidnosti odnosno radne sposobnosti, ako to pravo ne mogu ostvariti po nekom drugom osnovu, a koja se prema psihofizičkim sposobnostima i godinama života, mogu osposobiti za rad.
Pravo iz stava 1. ovog člana pripada i djeci osiguranika koja su do dana stupanja na snagu ovog zakona, to pravo ostvarili po propisima iz penzijskog i invalidskog osiguranja.

Član 30

Lice, koje se radi osposobljavanja za život i rad upućuje izvan mjesta prebivališta, ima pravo na novčanu pomoć za pokriće troškova smještaja, prehrane i prijevoza, ukoliko mu to njegova porodica ne može osigurati.

Čl. 31-40*

(prestalo da važi)
d) SMJEŠTAJ U USTANOVU SOCIJALNE ZAŠTITE

Član 41
Smještaj u ustanovu socijalne zaštite (u daljem tekstu: ustanova), mogu ostvariti djeca i odrasla lica kojima je potrebna stalna briga i pomoć u zadovoljavanju njihovih životnih potreba, a ne mogu ih ostvariti u vlastitoj ili drugoj porodici ili na drugi način.

Član 42

O smještaju u ustanove odlučuje centar za socijalni rad na čijem području lice ima prebivalište, na osnovu mišljenja stručnog tima centra, izvršne odluke suda, organa staratelja ili na osnovu nalaza i mišljenja stručne komisije o nesposobnosti za rad, odnosno nalaza i mišljenja odgovarajuće zdravstvene ustanove.
Centar za socijalni rad, koji je smjestio lice u ustanovu, dužan je, radi brige, zaštite, liječenja fizičkog ili mentalnog zdravlja tog lica, pratiti njegov tretman u ustanovi.
Obaveza iz stava 2. ovog člana posebno se odnosi na slučaj ako je dijete smješteno u ustanovu.

Član 43

Prijem lica iz člana 41. ovog zakona i njihovo odpuštanje vrši se na način određen općim aktom ustanove.
Ustanova je dužna primiti na smještaj lice koje uputi centar za socijalni rad.
Izuzetno od odredbe stava 2. ovog člana, ustanova može uskratiti prijem upućenog lica u slučaju popunjenosti kapaciteta, kao i u slučaju da, s obzirom na svoju djelatnost, nije u mogućnosti pružiti odgovarajuće usluge korisnika.

Član 44

Ako je dalji boravak lica smještenog u ustanovu postao nemoguć zbog promjena u njegovim psihofizičkim osobinama ili zbog nepostojanja uvjeta za odgovarajući tretman, ustanova je dužna, najviše dva mjeseca prije otpuštanja tog lica, obavijestiti centar za socijalni rad koji je donio odluku o njegovom smještaju, radi smještaja u drugu ustanovu ili rad primjene drugog oblika socijalne zaštite.

Član 45

Cijenu usluge koju pruža ustanova utvrđuje osnivač ustanove.
Troškove smještaja u ustanovu snosi smješteno lice, roditelj, usvojitelj, staratelj ili srodnik koji je, saglasno zakonu, dužan da izdržava to lice, odnosno pravno ili fizičko lice koje je ugovorom preuzelo obavezu plaćanja troškova.
Ugovorom iz stava 2. ovog člana uređuju se međusobni odnosi centra za socijalni rad i ustanove, uvjeti i rok otkazivanja ugovora, visina i način isplate naknade, obveznik isplate naknade za smještaj lica, kao i druga pitanja.
e) USLUGE SOCIJALNOG I DRUGOG STRUČNOG RADA

Član 46

Pravo na usluge socijalnog i drugog rada mogu osvariti pojedinci, porodice i društvene grupe, neovisno od materijalnih mogućnosti i korištenja nekog od oblika socijalne zaštite, radi zaštite njihovih prava i interesa i sprečavanja pojava i ublažavanja posljedica socijalnih problema.
Uslugama socijalnog i drugog stručnog rada, u smislu ovog zakona, smatra se savjetodavnim rad koji obavljaju ustanove u rješavanju porodičnih i bračnih problema, te mjere i akcije, u saradnji sa mjesnim zajednicama i drugim organima, na suzbijanju i sprečavanju društveno neprihvatljivog ponašanja djece i ostalih pojedinaca, porodica i društvenih grupa.
f) KUĆNA NJEGA I POMOĆ U KUĆI

Član 47

Kućna njega i pomoć u kući je organizirano pružanje raznih usluga, kao što su: prehrana, obavljanje kućnih i drugih potrebnih poslova i održavanje lične higijene licima iz člana 23. tač. 1), 2) i 6) ovog zakona, kada ta lica nisu u stanju da se sama staraju o sebi.
4. USTANOVE SOCIJALNE ZAŠTITE

Član 48

Ustanove pružaju usluge kojima se u cjelini ili djelomično zadovoljavaju socijalne i druge potrebe korisnika socijalne zaštite.
Ustanove se osnivaju radi zbrinjavanja određenih kategorija korisnika socijalne zaštite i obavljanja stručnih i drugih poslova socijalne zaštite.
Rad ustanova socijalne zaštite je javan.
Javnost se može isključiti u pojedinim postupcima, kada je to utvrđeno propisima o porodičnim odnosima i o krivičnom postupku.
Ustanove se osnivaju, ako propisom kantona nije drugačije utvrđeno, kao:
1) centar za socijalni rad,
2) ustanove za djecu, i to:
za djecu bez roditeljskog staranja,
za odgojno zanemarenu i zapuštenu djecu,
za djecu ometenu u fizičkom ili psihičkom razvoju,
3) ustanova za odrasla i stara lica,
4) ustanova za socijalno-zdravstveno zbrinjavanje lica sa invaliditetom i drugih lica,
5) ustanova za dnevni boravak korisnika socijalne zaštite.

Član 49

Osnivanje i rad ustanova iz člana 48. ovog zakona uređuje se propisom kantona.
Osnivanje i rad ustanova iz člana 48. ovog zakona od značaja za Federaciju uređuje se federalnim propisom.

Član 50

U obavljanju djelatnosti ustanove ne smiju uspostavljati nikakva ograničenja u pogledu teritorijalne, nacionalne, vjerske, političke i bilo koje druge pripadnosti korisnika tih ustanova, (rasa, boja kože, spol, jezik, socijalno porijeklo i drugo).
5. UDRUŽENJA LICA SA INVALIDITETOM

Član 51

U cilju ostvarivanja boljeg položaja i zaštite lica sa invaliditetom i zadovoljavanja njihovih potreba, ovisno od vrste i stepena invalidnosti, mogu se osnovati udruženja lica sa invaliditetom, kao udruženja građana (u daljem tekstu: udruženja lica sa invaliditetom).
Udruženja lica sa invaliditetom osnivaju, saglasno federalnom propisu o udruživanju građana, lica sa invaliditetom sama, ili ako to nije moguće zbog stepena invalidnosti, roditelji tih lica, nastavno i drugo osoblje u ustanovama specijalnog obrazovanja i drugi građani.

Član 52

Nadležni organi Federacije, kantona i općina pri utvrđivanju politike za ostvarivanje programa socijalne zaštite sarađuju sa legitimnim predstavnicima Udruženja građana – lica sa invaliditetom ili njihovih staratelja, kao i s drugim organizacijama koje se bave socijalnom zaštitom, na inicijativu tih organizacija, u skladu sa Rezolucijom 48. UN kojom su usvojena Standardna pravila za izjednačavanje mogućnosti za lica sa invaliditetom.

Član 53

Propisom kantona bliže se uređuje postupak osnivanja udruženja lica sa invaliditetom, kao i druga pitanja od značaja za rad tih udruženja.
III – ZAŠTITA CIVILNIH ŽRTAVA RATA
1. PO

JAM CIVILNE ŽRTVE RATA

Član 54

U smislu ovog zakona civilna žrtva rata je lice kod kojeg je tokom rata ili neposredne ratne opasnosti, usljed ranjavanja ili nekog drugog oblika ratne torture nastupilo oštećenje organizma, što uključuje mentalno oštećenje ili značajno narušavanje zdravlja ili nestanak ili pogibiju tog lica.
U skladu sa stavom 1. ovog člana, status civilne žrtve rata priznaje se:
1) licu kod kojeg je nastupilo oštećenje organizma od najmanje 60% ili značajno narušavanje zdravlja usljed mučenja, nehumanog i ponižavajućeg postupanja, nezakonitog kažnjavanja, protupravnog lišavanja slobode, zatvor, koncentracioni logor, internacija, prinudni rad u toku ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti,
2) licu kod kojeg je nastupilo oštećenje organizma od najmanje 60% u vezi sa ratnim događajima (bombardovanje, ulične borbe, eksplozija ratnog materijala, zalutali metak i sl.),
3) licu kod kojeg je nastupilo oštećenje organizma od najmanje 60% od eksplozije zaostalog ratnog materijala nakon završetka rata,
4) licu kod kojeg je nastupilo oštećenje organizma od najmanje 60% u vezi sa diverzantskim, terorističkim akcijama kojima se ugrožava sigurnost i ustavni poredak Federacije,
5) članovima porodice nestalog lica, ako je nestalo lice bilo civil odnosno nije bilo pripadnik oružanih snaga,
6) članovima porodice lica koje je poginulo u vezi sa ratnim događajima (bombardovanje, ulične borbe, eksplozija ratnog materijala, zalutali metak i sl.).
Posebnom kategorijom civilnih žrtava rata smatraju se lica koja su preživjela seksualno zlostavljanje i silovanje.
Priznaje se status civilne žrtve rata licima kod kojih je došlo do naknadnog oštećenja organizma – ispoljene i pogoršane bolesti, dugog perioda inkubacije, gubitak ekstremiteta i vida oba oka zbog pogoršanja općeg zdravstvenog stanja, mentalnog oštećenja i drugih oštećenja organizma, a nastalih zbog okolnosti iz st. 1. i 2. ovog člana.
Status civilne žrtve rata, u smislu st. 1. i 2. ovog člana, priznaje se i civilnim licima i pripadnicima snaga bivše tzv. “Autonomne pokrajine Zapadna Bosna”, ukoliko ne ostvaruju odgovarajuća prava po Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica (“Službene novine Federacije BiH”, br. 33/04 i 56/05).
U skladu sa ovim zakonom, u cilju ostvarivanja određenih prava, priznaje se status civilne žrtve rata, licu kod kojeg je nastupilo oštećenje organizma ispod 60% ili značajno narušavanje zdravlja.

Član 55

Žrtve fašističkog terora, žrtve ratnih događaja, žrtve ratnog materijala i žrtve neprijateljskih diverzantskih akcija, kao i članovi porodica žrtava fašističkog terora, kojima je to svojstvo priznato po propisima o zaštiti civilnih žrtava rata koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije do dana stupanja na snagu ovog zakona, smatraju se civilnim žrtvama rata, odnosno članovima porodica civilnih žrtava rata u skladu sa ovim zakonom i koriste prava u obimu i pod uvjetima propisanim ovim zakonom, ako ispunjavaju uvjete iz čl. 54., 56. i 58. ovog zakona.

Član 56

Radi ostvarivanja prava utvrđenih ovim zakonom za civilne žrtve rata, civilne žrtva rata se razvrstavaju prema utvrđenom procentu oštećenja organizma, u šest grupa, i to:
I. grupa – civilne žrtva rata sa 100% oštećenja organizma kojima je za redovan život potrebna njega i pomoć od strane drugog lica,
II. grupa – civilnae žrtve rata sa 100% oštećenja organizma,
III. grupa – civilne žrtve rata sa 90% oštećenja organizma,
IV. grupa – civilne žrtve rata sa 80% oštećenja organizma,
V. grupa – civilne žrtve rata sa 70% oštećenja organizma,
VI. grupa – civilne žrtve rata sa 60% oštećenja organizma.
Pri utvrđivanju procenta oštećenja organizma za lica kod kojih je pod okolnostima iz člana 54. ovog zakona nastupilo oštećenje organizma zbog bolesti zadobivene, odnosno pogoršane pod tim okolnostima, uzima se odgovarajući procenat od cjelokupnog oštećenja organizma s tim da po tom osnovu utvrđeni procenat oštećenja organizma ne može iznositi više od 80%.
Član 57
Prava utvrđena ovim zakonom za civilne žrtve rata, ostvaruju i koriste državljani Bosne i Hercegovine, ako ovim zakonom nije drukčije uređeno.
Strani državljani, koji su oštećenje organizma zadobili ili im je član porodice poginuo kao civilna žrtva rata, ostvaruju prava utvrđena ovim zakonom, ako po istom osnovu ne ostvaruju prava od države čiji su državljani ili države na čijoj teritoriji imaju prebivalište, u skladu sa reciprocitetom.
Državljani Bosne i Hercegovine koji nisu i državljani Federacije Bosne i Hercegovine, ostvaruju prava utvrđena ovim zakonom, ako po istom osnovu ne ostvaruju prava u drugom entitetu čiji su državljani i ako imaju prebivalište ili boravište na teritoriji Federacije.
2. OSNOVNA PRAVA CIVILNIH ŽRTAVA RATA
Član 58
Civilne žrtve rata imaju, po ovom zakonu, sljedeća prava:
1) ličnu invalidninu ili mjesečno lično novčano primanje,
2) dodatak za njegu i pomoć od strane drugog lica,
3) ortopedski dodatak,
4) porodičnu invalidninu,
5) pomoć u troškovima liječenja i nabavci ortopedskih pomagala,
6) osposobljavanje za rad (profesionalna rehabilitacija, prekvalifikacija i dokvalifikacija),
7) prioritetno zapošljavanje,
8) prioritetno stambeno zbrinjavanje,
9) psihološku pomoć i pravnu pomoć.
Civilne žrtve rata iz člana 54. stav 6. ovog zakona ostvaruju prava u skladu sa stavom 1. tač. 5), 6), 7), 8) i 9) ovog člana.
Prava iz stava 1. tač. 1), 2), 3) i 4) ovog člana ostvaruju se pod uvjetima, na način i po postupku utvrđenim ovim zakonom.
Prava iz stava 1. tač. 5), 6), 7), 8) i 9) ovog člana ostvaruju se u skladu sa propisima o zdravstvenom osiguranju, zdravstvenoj zaštiti, zaštiti porodice sa djecom i zapošljavanju.
Kanton, u skladu sa Programom rješavanja prioritetnog stambenog zbrinjavanja po osnovu odgovarajućeg zakona, rješava prioritetno stambeno zbrinjavanje lica iz člana 54. ovog zakona, a naročito lica koja su uključena kao žrtve svjedoci u sudske postupke.
Kanton može utvrditi i druga prava i proširiti obim prava utvrđenih ovim zakonom, u skladu sa svojim mogućnostima i potrebama civilnih žrtava rata.
a) LIČNA INVALIDNINA
Član 59
Osnovica za obračun novčanih primanja za lica iz člana 56. ovog Zakona iznosi 70% od osnovice utvrđene u skladu sa federalnim propisima o pravima branitelja i članova njihovih porodica.
Lična invalidnina utvrđuje se u mjesečnom iznosu prema grupi oštećenja organizma iz člana 56. Zakona u procentu od osnovice iz stava 1. ovog člana kako slijedi:
I. grupa 100% od osnovice
II. grupa 73%
III. grupa 55%
IV. grupa 43%
V. grupa 32%
VI. grupa 18%
Mjesečno lično novčano primanje za lica iz člana 54. stav 3. Zakona utvrđuje se u visini osnovice iz stava 1. ovog člana.
Sredstva za isplatu novčanih primanja iz ovog člana osiguravaju se u omjeru 70% iz federalnog budžeta i 30% iz budžeta kantona.
Osnovica i mjesečni iznosi novčanih primanja u skladu sa ovim Zakonom usklađuju se na način kako se vrši usklađivanje novčanih primanja za korisnike prava prema propisima o pravima branitelja i članova njihovih porodica.
b) DODATAK ZA NJEGU I POMOĆ OD STRANE DRUGOG LICA
Član 60
Pravo na dodatak za njegu i pomoć od strane drugog lica imaju civilne žrtva rata od I do IV grupe koji su nesposobni za vršenje osnovnih životnih potreba bez pomoći drugog lica.
Dodatak za njegu i pomoć od strane drugog lica određuje se u mjesečnom iznosu u visini 70% od mjesečnog iznosa dodatka za njegu i pomoć od strane drugog lica za ratne vojne invalide, odgovarajućeg stepena invalidnosti i to 50% iz federalnog budžeta, a 20% iz kantonalnog budžeta.
c) ORTOPEDSKI DODATAK
Član 61
Pravo na ortopedski dodatak imaju civilne žrtva rata kojima je oštećenje organizma utvrđeno zbog oštećenja organizma koja su neposredna posljedica zadobivene rane, povrede ili ozljede koja je prouzrokovala amputaciju ekstremiteta ili teško oštećenje funkcije ekstremiteta ili potpuni gubitak vida na oba oka.
Ortopedski dodatak određuje se u mjesečnom iznosu u visini 70% od mjesečnog iznosa ortopedskog dodatka za ratne vojne invalide, odgovarajućeg stepena invalidnosti i to 50% iz federalnog budžeta, a 20% iz kantonalnog budžeta.
d) PORODIČNA INVALIDNINA
Član 62
Članovi porodice civilnih žrtava rata iz člana 54. stav 2. tač. 5) i 6). ovog zakona imaju, uz uvjete propisane ovim zakonom, pravo na porodičnu invalidninu.
Pravo na porodičnu invalidninu, uz uvjete propisane ovim zakonom, imaju i članovi porodice civilne žrtve rata od I. do IV. grupe koji su do smrti koristili dodatak za njegu i pomoć od strane drugog lica, pod uvjetom da je smrt civilne žrtve rata posljedica rane, povrede, ozljede ili bolesti po osnovu koje joj je utvrđeno pravo po ovom zakonu.
Član 63
Pravo na porodičnu invalidninu imaju članovi uže porodice civilne žrtve rata, i to:
1) udovica – kad navrši 55 godina života ili udovac – kad navrši 65 godina života, a i prije navršenih 55 godina, odnosno 65 godina života, ako su nesposobni za privređivanje,
2) djeca, usvojenici i pastorčad – do navršene 15. godine života, odnosno ako su na školovanju do kraja propisanog trajanja redovnog školovanja, a najkasnije do navršene 25. godine života, a ako su nesposobna za privređivanje, dok ta nesposobnost traje pod uvjetom da je nesposobnost nastupila prije navršene 15. godine života, odnosno za vrijeme redovnog školovanja, prije navršene 27. godine života.
Ako je školovanje prekinuto zbog služenja vojnog roka ili bolesti, ova lica mogu koristiti pravo na porodičnu invalidninu i za vrijeme služenja vojnog roka, odnosno trajanja bolesti do navršene 25. godine života, a nakon toga najviše još za onoliko vremena koliko su zbog služenja vojnog roka odnosno bolesti izgubila od redovnog školovanja, ako je redovno školovanje nastavljeno prije navršene 25. godine života.
Ako užu porodicu sačinjavaju bračni drug sa jednim ili više članova porodice iz stava 1. tačka 2) ovog člana, bračni drug ima pravo na porodičnu invalidninu kao sauživalac sa njima bez obzira na uvjete iz stava 1. tačka 1) ovog člana i to dok ijedno od te djece ima pravo na invalidninu.
Lica iz člana 5. stav 3. ovog zakona ostvaruju prava pod uvjetom i na način kao i lica iz stava 1. tačka 1) ovog člana..
Član 64
Roditelji i usvojioci imaju pravo na porodičnu invalidninu, iako su članovi uže porodice ostvarili to pravo.
Očuh i maćeha, koji su sa civilnom žrtvom rata živjeli u zajedničkom domaćinstvu najmanje tri godine prije njene smrti ili nestanka, imaju pravo na porodičnu invalidninu, ukoliko nema lica iz stava 1. ovog člana.
Očuh, maćeha i usvojitelj koji ispunjavaju uvjete za priznavanje prava na porodičnu invalidninu, u skladu sa ovim zakonom, imaju preče pravo od roditelja koji nije izvršavao roditeljsku dužnost prema licu od koga se to pravo izvodi.
Član 65
Osnovica za određivanje porodične invalidnine iznosi 70% od osnovice za određivanje porodične invalidnine za porodice šehida odnosno poginulog borca, i to 50% iz federalnog budžeta, a 20% iz kantonalnog budžeta.
Iznosi porodične invalidnine utvrđuju se u mjesečnom iznosu od osnovice iz stava 1. ovog člana i to:
– za jednog člana porodice u visini 43% od osnovice,
– za dva člana porodice u visini 55% od osnovice,
– za tri člana porodice u visini 60% od osnovice,
– za četiri i više članova porodice u visini 65% od osnovice.
Član 65a
Za lica iz člana 63. stav 1. tačka 1) i lica iz člana 64. ovog zakona, koja imaju prihod iz radnog odnosa, penzije, obavljanja samostalne djelatnosti ili druge mjesečne prihode, čiji ukupan iznos prelazi iznos prosječne neto plaće ostvarene u Federaciji u prethodnoj godini, porodična invalidnina utvrđena u skladu sa članom 65. ovog zakona, umanjuje se za 50%.
Član 66
Ako porodičnu invalidninu koriste dva ili više članova porodice, porodična invalidnina pripada saužvaocima u jednakim dijelovima.
Član 67
Civilna žrtva rata, koji ispunjava uvjete za priznavanje prava na ličnu i na porodičnu invalidninu po osnovu dva ili više lica, ima pravo na ličnu invalidninu i na jednu polovicu porodične invalidnine za svako od tih lica.
Članovi porodice, koji ispunjavaju uvjete za priznavanje prava na porodičnu invalidninu po osnovu dva ili više lica, imaju pravo na porodičnu invalidninu za jedno lice i na po jednu polovinu porodične invalidnine za svako slijedeće lice.
Član 68
(brisano)
3. KORIŠTENJE I PRESTANAK PRAVA CIVILNIH ŽRTAVA RATA
Član 69
Lična invalidnina, dodatak za njegu i pomoć od strane drugog lica, ortopedski dodatak i porodična invalidnina, po ovom zakonu, pripadaju civilnoj žrtvi rata (u daljem tekstu: korisnik) od prvog dana narednog mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za priznavanje tih prava.
Član 70
(brisano)
Član 71
Novčana primanja utvrđena na osnovu ovog zakona za civilne žrtve rata isplaćuju se u mjesečnim iznosima i to unazad.
Član 72
Dospjeli, a neisplaćeni iznosi novčanih primanja utvrđenih na osnovu ovog zakona za civilne žrtve rata, isplaćuju se članovima porodice koji su s korisnikom do dana njegove smrti živjeli u zajedničkom domaćinstvu.
Član 73
Dodatak za njegu i pomoć od strane drugog lica ne isplaćuje se za mjesec u kojem je korisnik sve vrijeme proveo u zdravstvenoj organzaciji ili drugoj ustanovi u kojoj mu je osigurana njega i pomoć drugog lica.
Član 74
Korisniku prava, osuđenom pravosnažnom sudskom presudom na kaznu zatvora dužu od šest mjeseci, ne pripadaju ta prava za vrijeme dok se nalazi na izdržavanju kazne.
Ako se korisnik mjesečnih novčanih primanja nalazi u pritvoru, članovima porodice koje korisnik izdržava, isplaćuje se polovica tih primanja. Zadržana polovica primanja isplatit će se korisniku, ako krivični postupak bude pravosnažnom odlukom obustavljen, ili ako korisnik pravosnažnom presudom bude oslobođen optužbe, odnosno ako optužba protiv njega bude odbijena, ali ne zbog nenadležnosti suda.
Član 75
Prava ostvarena u skladu sa ovim zakonom gube korisnici i članovi njihove porodice koji su osuđeni pravosnažnom sudskom odlukom zbog ratnih zločina ili ugrožavanja ustavnog poretka i sigurnosti Bosne i Hercegovine ili Federacije.
Licima protiv kojih je pokrenut krivičnih postupak zbog djela iz stava 1. ovog člana, ne isplaćuju se novčana primanja za vrijeme do okončanja tog postupka.
Član 76
Bračni drug, stupanjem u drugi brak ili u vanbračnu zajednicu, gubi prava utvrđena ovim zakonom za civilne žrtve rata koja je ostvario kao Član porodice.
Bračni ili vanbračni drug gubi prava po ovom zakonu i ako je napustio djecu, s kojom koristi prava, zanemario njihovo izdržavanje, podizanje i odgoj. Ta prava mogu se ponovo uspostaviti ako bračni ili vanbračni drug nastavi obavljati roditeljske dužnosti za vrijeme dok se djeca koriste pravima u skladu sa ovim zakonom.
Član 76a
Korisniku prava po ovom zakonu prestaju ta prava napuštanjem Bosne i Hercegovine duže od tri mjeseca, računajući od dana napuštanja Bosne i Hercegovine.
Povratkom u Bosnu i Hercegovinu korisnik prava po ovom zakonu, rnože podnijeti zahtjev za ponovno uspostavljanje tih prava.
Član 77
Korisnici prava dužni su u roku od 15 dana od dana nastale promjene prijaviti nadležnom organu svaku promjenu od uticaja na gubitak prava ili na smanjenje obima tog prava.
4. POSTUPAK ZA OSTVARIVANJE PRAVA CIVILNIH ŽRTAVA RATA
Član 78
O pravima iz člana 58. stav 1. tač. 1), 2), 3) i 4) ovog zakona rješava u prvom stepenu centar za socijalni rad ili nadležna općinska služba za upravu, prema mjestu prebivališta ili boravišta podnosioca zahtjeva, a o žalbama protiv rješenja donesenih u prvom stepenu rješava nadležni kantonalni organ uprave.
Član 79
Utvrđivanje statusa civilne žrtve rata u skladu sa članom 54. ovog zakona, vrši se pisanim dokaznim sredstvima, izdatim u skladu sa propisima o upravnom postupku.
Pisanim dokaznim sredstvima, iz stava 1. ovog člana, smatra se medicinska dokumentacija o liječenju izdata neposredno nakon nastanka oštećenja organizma, kao i odgovarajući dokaz izdat od strane nadležne institucije o nastanku okolnosti u skladu sa članom 54. ovog zakona.
Pisanim dokaznim sredstvima, iz stava 1. ovog člana, smatra se i dokumentacija izdata od strane nadležnih institucija, uključujući udruženja građana, nevladine organizacije ili druge ovlaštene organizacije koje se bave pružanjem pomoći licima iz člana 54. ovog zakona.
Sva dostavljena dokumentacija je predmet provjere i revizije.
Nadležno ministarstvo će u roku od mjesec dana od dana stupanja na snagu ovog zakona podzakonskim aktom bliže regulisati sva ostala pitanja koja se odnose na priznavanje statusa civilne žrtve rata.
Član 79a
Zahtjevi za priznavanje prava po osnovu oštećenja organizma u skladu sa članom 54. ovog zakona, a koja su nastala prije donošenja ovog zakona, podnose se nakon stupanja na snagu ovog zakona.
Zahtjevi za priznavanje prava po osnovu oštećenja organizma u skladu sa članom 54., a koja su nastala nakon donošenja ovog zakona, podnose se nakon nastupanja tih oštećenja.
Lica, kojima u postupku revizije po propisima o vojnim invalidima prestane pravo priznato po tim propisima, mogu podnijeti zahtjev za priznavanje prava po ovom zakonu.
Član 79b
Radi utvrđivanja statusa civilnih žrtava rata iz člana 54. stav 3. Zakona, federalni ministar rada i socijalne politike, uz saglasnost Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, formirat će posebnu komisiju kao nezavisno stručno tijelo koje će davati stručno mišljenje da li je podnosilac zahtjeva žrtva seksualnog zlostavljanja i silovanja.
Komisiju čini pet članova, i to dva diplomirana pravnika, dva diplomirana psihologa i jedan specijalista neuropsihijatar.
Mandat Komisije traje četiri godine.
Postupak, organizacija, način rada i donošenja odluka, kao i obrazac stručnog mišljenja Komisije, te druga pitanja važna za njen rad, bliže će se definirati Pravilnikom koji donosi federalni ministar rada i socijalne politike u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 80
Oštećenje organizma civilne žrtve rata, pravo na dodatak za njegu i pomoć od strane drugog lica, pravo na ortopedski dodatak, kao i nesposobnost za privređivanje, utvrđuju se na osnovu nalaza i mišljenja nadležne ljekarske komisije određene propisom federalnog ministra rada i socijalne politike.
Član 80a
Rješenje donijeto u prvom stepenu kojim je priznato pravo na osnovu ovog zakona, podliježe reviziji.
Reviziju, po službenoj dužnosti, vrši nadležni kantonalni organ uprave.
U postupku revizije nadležni kantonalni organ uprave može dati saglasnost na prvostepeno rješenje, može ga izmijeniti, poništiti, ukinuti i sam drugačije riješiti upravnu stvar ili vratiti predmet prvostepenom organu na ponovni postupak.
Ako je protiv rješenja prvostepenog organa izjavljena žalba, o reviziji i žalbi rješava se istim rješenjem.
Ako protiv Rješenja iz stava 1. ovog člana, nije izjavljena žalba, prvostepeni organ, koji je donio to rješenje, dostaviće ga, zajedno sa spisima predmeta, organu nadležnom za reviziju, u roku od osam dana od dana isteka roka za žalbu.
Revizija odlaže izvršenje rješenja.
Član 81
Ako kod civilne žrtve rata nastupe promjene vezane za oštećenje organizma koje su od uticaja na pravo utvrđeno konačnim rješenjem, civilna žrtva rata može, po isteku dvije godine od dana donošenja tog rješenja, podnijeti zahtjev za utvrđivanje novog procenta oštećenja organizma u vezi sa nastalom promjenom.
Odredbe stava 1. ovog člana primjenjuje se i na civilne žrtve rata iz člana 54. st. 1. i 2. ovog zakona kojima nije priznato svojstvo civilne žrtve rata zbog neispunjavanja uvjeta u pogledu procenta oštećenja organizma propisanih ovim zakonom.
Član 82
Civilnoj žrtvi rata – korisniku prava po ovom zakonu pripada naknada troškova za prijevoz u drugo mjesto, ako je od nadležnog organa upućen, odnosno pozvan u drugo mjesto radi pregleda pred ljekarskom komisijom.
Korisnik prava, kome je određen pratilac za putovanje u smislu stava 1. ovog člana, ima pravo na naknadu troškova prijevoza i za pratioca.
Pravo na naknadu troškova prijevoza iz st. 1. i 2. ovog člana ima i lice koje je podnijelo zahtjev za priznavanje prava utvrđenih ovim zakonom, ako mu je konačnim rješenjem to pravo, odnosno povećanje grupe oštećenja organizma, priznato.
Troškovi prijevoza naknađuju se prema cijeni vozne karte za prijevoz autobusom u javnom saobraćaju odnosno drugim razredom željeznice.
Član 83
Isplate po ovom zakonu za civilne žrtve rata vrši nadležni kantonalni organ uprave.
Sredstva koja se korisnicima isplaćuju iz federalnog budžeta, doznačit će se nadležnom kantonalnom organu uprave, na osnovu zahtjeva tog organa, koji se podnosi Federalnom ministarstvu.
Član 84
Nadležna općinska služba vodi evidenciju o korisnicima i izvršenim isplatama, prema ovom zakonu, i dostavlja nadležnom kantonalnom organu uprave mjesečne zbirne izvještaje o broju korisnika, iznosu naknada i isplatama.
Član 85
Lice, kome su isplaćena novčana primanja na koje nije imalo pravo, dužno je vratiti primljeni iznos. Ako to ne učini u roku kojeg odredi nadležni organ iz člana 83. ovog zakona, povrat tog iznosa ostvarit će se tužbom kod nadležnog suda.
Član 86
(brisano)
IV – ZAŠTITA PORODICE SA DJECOM
1. POJAM I CILJ INSTITUTA ZAŠTITE PORODICE SA DJECOM
Član 87
Zaštita porodice sa djecom, u smislu ovog zakona, je osiguranje porodice kroz materijalna i druga davanja, radi pomaganja u podizanju, odgoju i zbrinjavanju djece, kao i njihovom osposobljavanju za samostalan život i rad, u najboljem interesu djeteta.
Član 88
Zaštita porodice sa djecom ima za cilj:
da se osiguraju svoj djeci približno jednaki uvjeti za zdrav i pravilan tjelesni, intelektualni i emocionalni razvoj u porodici,
pomoć u ostvarivanju njene reproduktivne uloge, njezi, podizanju, odgoju i zaštiti djece i poboljšanju kvaliteta života porodice,
razvijanje humanih odnosa u skladu sa načelima građanskog morala i solidarnosti.
Djetetu bez oba ili jednog roditelja, porodici koja ima dijete ometeno u fizičkom ili psihičkom razvoju i porodici u kojoj su oba ili jedan roditelj invalidi, osiguravaju se povoljniji uvjeti u sticanju i ostvarivanju prava i veći iznosi materijalnih i drugih davanja utvrđenih ovim zakonom i propisom kantona.
2. OSNOVNA PRAVA PORODICE SA DJECOM
Član 89
Osnovna prava koja, u smislu ovog zakona, ostvaruje porodica sa djecom su:
1) dodatak na djecu,
2) naknada umjesto plaće ženi – majci u radnom odnosu, za vrijeme dok odsustvuje s posla radi trudnoće, porođaja i njege djeteta,
3) novčana pomoć za vrijeme trudnoće i porođaja žene – majke koja nije u radnom odnosu,
4) jednokratna pomoć za opremu novorođenog djeteta,
5) pomoć u prehrani djeteta do šest mjeseci i dodatna ishrana za majke – dojilje,
6) posebni psihosocijalni tretman bračnih drugova, koji žele djecu i trudnica,
7) smještaj djece uz osiguranu ishranu u ustanovama predškolskog odgoja,
8) osiguranje jednog obroka u vrijeme nastave u školama osnovnog obrazovanja,
9) školarine i stipendije đacima i studentima.
Član 90
Propisom kantona mogu se utvrditi i druga prava porodici sa djecom.
Propisom kantona bliže se uređuju uvjeti, način, postupak, organi i finansiranje prava utvrđenih u članu 89. ovog zakona.
Član 91
Pravo na dodatak na djecu pripada porodici čiji ukupni mjesečni prihod ostvaren po svim osnovama, izuzev primanja ostvarenih iz socijalne zaštite i zaštite porodice sa djecom, po članu domaćinstva, ne prelaze iznos koji je utvrđen propisom kantona kao najniži izos prihoda dovoljnih za izdržavanje.
Porodici iz člana 88. stav 2. ovog zakona pravo na dodatak na djecu pripada, bez obzira na visinu prihoda domaćinstva.
Član 92
Stranim državljanima i licima bez državljanstva koji stalno žive na teritoriji Federacije, pripada pravo na dodatak na djecu u skladu sa međunarodnim ugovorom.
Član 93
Naknada umjesto plaće ženi – majci u radnom odnosu za vrijeme dok odsustvuje sa posla radi trudnoće, porođaja i njege djeteta, utvrđuje se u procentu od ostvarene plaće u periodu od šest mjeseci prije porođaja, valorizirane po osnovu rasta plaća na području kantona u tom periodu.
Procenat iz stava 1. ovog člana utvrđuje se propisom kantona.
3. DJEČIJA NEDJELJA
Član 94
Prva sedmica u oktobru mjesecu svake godine određuje se kao “Dječija nedjelja” na teritoriji Federacije.
“Dječija nedjelja” se uvodi radi podsticanja i organiziranja raznovrsnih kulturno-obrazovnih, rekreativnih i drugih manifestacija posvećenih djeci i preduzimanja drugih mjera i akcija za unapređenje razvoja brige o djeci.
Manifestacije i mjere iz stava 2. ovog člana utvrđuju se programom koje donosi federalni ministar nadležan za socijalnu i dječiju zaštitu.
Član 95
Za “Dječiju nedjelju” tokom cijelog mjeseca oktobra naplaćivat će se novčani iznos utvrđen odlukom Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, i to na:
1) prodatu voznu kartu u međumjesnom i međunarodnom željezničkom, brodskom, avionskom i autobuskom saobraćaju,
2) poštanske pošiljke u unutrašnjem saobraćaju, osim na pošiljke novina i časopisa,
3) prodatu ulaznicu za pozorište, kino, druge kulturne manifestacije i sportske priredbe za koje se naplaćuju ulaznice,
4) prodatu gramofonsku ploču, muzičku kompakt-disk i video kasetu.
Naplaćene novčane iznose iz stava 1. ovog člana, preduzeća, poslodavci i druga pravna i fizička lica, koja vrše naplatu na području kantona, dužna su uplatiti te iznose u budžet kantona u roku od 15 dana po isteku mjeseca oktobra, ako propisom kantona nije drugačije utvrđeno.
Član 96
Način naplate novčanih iznosa iz člana 95. ovog zakona, kao i način njihovog raspoređivanja, uređuje se propisom kantona.
V – FINANSIRANJE SOCIJALNE ZAŠTITE, ZAŠTITE CIVILNIH ŽRTAVA RATA I ZAŠTITE PORODICE SA DJECOM
Član 97
Sredstva za finansiranje socijalne zaštite i zaštite porodice sa djecom osiguravaju se u skladu sa propisom Federacije i kantona iz:
budžeta općine,
budžeta kantona,
ulaganja osnivača ustanova,
ličnog učešća korisnika,
legata, poklona i zavještanja,
drugih izvora.
Sredstva za ostvarivanje prava iz člana 58. stav 1. tač. 1), 2), 3) i 4) ovog zakona obezbjeđuju se u federalnom i kantonalnim budžetima.
Isplate mjesečnih novčanih primanja za ostvarivanje prava iz stava 2. ovog člana izvršit će se na osnovu planiranih sredstava za tekuću budžetsku godinu.
Ukoliko planirana sredstva za tekuću budžetsku godinu budu nedovoljna za isplatu novčanih primanja iz stava 2. ovog člana, raspoloživa sredstva dijele se sa iznosom, potrebnim za isplatu prema ovom zakonu i određuje koeficijent za mjesečna davanja koji ostaje na snazi do rebalansa budžeta ili usvajanja novog budžeta.
Isplate mjesečnih novčanih primanja izvršene na način utvrđen ovim članom, smatraju se konačnim.
VI – KAZNENE ODREDBE
Član 98
Novčanom kaznom od 500 do 1.000 KM kaznit će se za prekršaj ustanova ako:
korisniku, protivno odredbama ovog zakona, uskrati ili ograniči prava koja mu pripadaju,
omogući korištenje prava licu kome ne pripada pravo po ovom zakonu ili mu ne pripada u tom obliku,
smjesti lice i drugu porodicu koja u smislu člana 35. ovog zakona nije podobna da primi dijete na smještaj,
ne primi lice kojeg uputi centar za socijalni rad (Član 43.),
otpusti korisnika iz ustanove suprotno odredbe člana 44. ovog zakona.
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se i odgovorno lice u ustanovi, novčanom kaznom od 100 do 400 KM.
Član 98a
Lice, korisnik prava, koje postupi suprotno odredbama člana 24. ovog Zakona kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 100 do 400 KM.
Član 99
Novčanom kaznom od 500 do 1.000 KM kaznit će se za prekršaj preduzeće odnosno drugo pravno lice, odnosno poslodavac ako za vrijeme “Dječije nedjelje” ne naplaćuje novčani iznos utvrđen odlukom Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, u skladu sa članom 95. ovog zakona.
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se i odgovorno lice u preduzeću, drugo pravno lice, odnosno poslodavac novčanom kaznom od 100 do 400 KM.
Član 100
Novčanom kaznom od 100 do 400 KM kaznit će se porodica u kojoj je dijete smješteno, ukoliko bez saglasnosti roditelja, usvojitelja ili organa starateljstva preduzima važnije mjere u pogledu ličnosti djeteta u skladu sa članom 37. ovog zakona.
VII – PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 101
Dosadašnji korisnici koji su ostvarili prava, kao i lica koja su podnijela zahtjev za ostvarivanje prava povodom kojeg nije donijeto rješenje po propisima o socijalnoj i dječijoj zaštiti i zaštiti civilnih žrtava rata, koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije do dana stupanja na snagu ovog zakona dužni su u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, podnijeti zahtjev za ostvarivanje prava po ovom zakonu.
Licima iz stava 1. ovog člana, koja ne podnesu zahtjev u roku iz stava 1. ovog člana, prestaje daljnje ostvarivanje prava.
Član 102
Postupci za ostvarivanje prava, započeti prije stupanja na snagu ovog zakona, a koji nisu završeni, okončat će se po odredbama ovog zakona.
Član 103
Nadležni organi kantona će, radi provođenja ovog zakona, u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona, donijeti odgovarajuće propise i opće akte iz svoje nadležnosti.
Član 104
Postojeće ustanove koje obavljaju djelatnost socijalne zaštite, dužne su uskladiti statut i druge opće akte sa odredbama ovog zakona u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu propisa iz člana 103. ovog zakona.
Član 105
Pravo na novčanu naknadu za pomoć i njegu od strane drugog lica iz člana 26. ovog zakona i pravo djece na osposobljavanje za život i rad iz člana 29. stav 2. ovog zakona, ostvaruju se u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju, do dana stupanja na snagu propisa iz člana 103. ovog zakona.
Član 106
Pravo na naknadu plaće ženi-majci u radnom odnosu dok odsustvuje sa posla radi trudnoće, porođaja i njege djeteta, utvrđeno ovim zakonom, ostvaruje se u skladu sa propisima o zdravstvenom osiguranju, do dana stupanja na snagu propisa iz člana 103. ovog zakona.
Član 107
Do donošenja propisa iz člana 103. ovog zakona primjenjivat će se propisi i opći akti iz oblasti socijalne i dječije zaštite i zaštite civilnih žrtava rata, koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije do dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 108
Danom stupanja na snagu ovog zakona, na teritoriji Federacije prestaje primjena propisa o socijalnoj i dječijoj zaštiti i zaštiti civilnih žrtava rata, koji su se do dana stupanja na snagu ovog zakona primjenjivali na teritoriji Federacije, izuzev propisa i općih akata iz člana 107. ovog zakona.
Član 109
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”.

Samostalni član Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
(“Sl. novine FBiH”, br. 54/2004)
Član 4
Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”, a primjenjivat će se od 01. januara 2005. godine.

Samostalni članovi Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
(“Sl. novine FBiH”, br. 39/2006)
Troškovi postupka za ostvarivanje prava civilnih žrtava rata po ovom zakonu padaju na teret organa koji vodi postupak.
Član 32
Nadležne općinske službe će, po službenoj dužnosti, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, donijeti odgovarajuća rješenja za civilne žrtve rata o ostvarivanju prava, odnosno o neispunjavanju uvjeta za ostvarivanje prava, u skladu sa odredbama ovog zakona.
Član 33
Civilnim žrtvama rata i članovima porodice civilnih žrtava rata sa privremenim boravištem na teritoriji Federacije, po povratku u svoja ranija mjesta prebivališta u Republici Srpskoj ili Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine, obezbijediće se prava koja su imali u mjestu privremenog boravišta.
O ostvarivanju prava iz stava 1. ovog člana, rješava nadležna općinska služba prema mjestu posljednjeg privremenog boravka prije povratka u Republiku Srpsku ili Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine.
Član 34
Ovim zakonom ne preuzimaju se obaveze kantona za neisplaćene iznose novčanih primanja civilnih žrtava rata i članova porodica civilnih žrtava rata ostvarenih po propisima o zaštiti civilnih žrtava rata, koji su se primjenjivali u Federaciji do dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 36
Federalni ministar rada i socijalne politike donijet će, u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, propise o nadležnim ljekarskim komisijama, načinu isplate novčanih primanja, načinu vođenja evidencije o korisnicima prava i izvršenim isplatama i načinu dostavljanja izvještaja o utrošenim sredstvima po ovom zakonu.
Član 37
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”, a primjenjuje se od 1. 9. 2006. godine.

Samostalni članovi Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
(“Sl. novine FBiH”, br. 14/2009)
Član 20
Isplata novčanih primanja iz čl. 18.c, 18.d i 18.e Zakona prestaje nakon šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona.
Član 21
Korisnici prava iz čl. 18.c, 18.d i 18.e Zakona koji ispunjavaju uvjete za ostvarivanje prava prema odredbama ovog Zakona prava će ostvarivati od prvog dana narednog mjeseca nakon isteka roka iz člana 20. ovog Zakona.
Član 22
Postupci za ostvarivanje prava koji nisu završeni do dana stupanja na snagu ovog Zakona okončat će se prema odredbama ovog Zakona.
Član 23
Postupci koji su okončani do dana stupanja na snagu ovog Zakona a u kojima revizija nije okončana, rješavat će se prema odredbama Zakona koje su bile na snazi do dana stupanja na snagu ovog Zakona.
Član 24
Prava prema ovom Zakonu mogu se koristiti dok postoje uvjeti za korištenje tih prava propisanih ovim Zakonom.
Korisnik prava, prema ovom Zakonu, dužan je u roku od 15 dana od dana nastale promjene prijaviti svaku promjenu koja utiče na korištenje, obim i prestanak tih prava.
Član 25
Lice kojem je isplaćeno novčano primanje prema ovom Zakonu a na koje nije imalo pravo, dužno je vratiti primljeni iznos ako je:
1. na osnovu netačnih podataka za koje je znalo ili moralo znati da su netačni, ili je na drugi protivpravni način ostvarilo novčano primanje koje mu, prema ovom Zakonu, ne pripada ili je ostvarilo novčano primanje u većem iznosu nego što mu pripada;
2. ostvarilo novčano primanje zato što nije prijavilo nastale promjene koje utiču na gubitak, prestanak ili smanjenje obima nekog prava, a znalo je ili moralo znati za te promjene;
3. primilo novčani iznos veći od iznosa koji mu je određen rješenjem.
Član 26
Propise iz člana 4. stav 1. ovog Zakona federalni ministar rada i socijalne politike donijet će u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu Zakona.
Član 27
Ovlašćuje se Zakonodavno-pravna komisija Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i Zakonodavno-pravna komisija Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine da utvrde prečišćeni tekst Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom.
Član 28
Ovaj Zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”.

Samostalni član Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
(“Sl. novine FBiH”, br. 45/2016)
Član 4
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”.

Samostalni član Zakona o izmjenama
Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
(“Sl. novine FBiH”, br. 40/2018)
Član 5
Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”.

Službene novine Federacije BiH, broj 61/22

I – OSNOVNE ODREDBE

Član 1.
(Predmet)

(1) Ovim zakonom uređuje se definicija, postupak i uslovi sticanja statusa organizacije osoba sa invaliditetom i organizacije civilnih žrtava rata, statusa reprezentativne organizacije osoba sa invaliditetom i reprezentativne organizacije civilnih žrtava rata, područje djelovanja, svrha i ciljevi djelovanja, aktivnosti, vođenje registra organizacija, finansiranje, kao i druga pitanja od značaja za funkcionisanje organizacija na nivou općina, kantona i Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija).
(2) Gramatička terminologija korištenja muškog ili ženskog roda u ovom zakonu i propisima donesenim na osnovu ovog zakona podrazumijeva uključivanje oba roda.

Član 2.
(Definicije)

(1) U smislu ovog zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:
a) organizacija je udruženje koje je u smislu ovog zakona ostvarilo status organizacije osoba sa invaliditetom, odnosno organizacije civilnih žrtava rata, ili reprezentativne organizacije osoba sa invaliditetom, odnosno reprezentativne organizacije civilnih žrtava rata.
b) organizacija osoba sa invaliditetom, (u daljnjem tekstu: OOSI) je udruženje koje okuplja osobe sa istom vrstom invaliditeta, urođenog ili stečenog van ratnih okolnosti, kao i udruženje koje okuplja osobe sa statusom invalida rada bez obzira na vrstu invaliditeta, a koje djeluje u interesu svoga članstva i u javnom interesu, na svim područjima od značaja za njihov položaj, a koja su definirana UN Konvencijom o pravima osoba sa invaliditetom (u daljnjem tekstu: Konvencija);
c) organizacija civilnih žrtava rata, (u daljnjem tekstu: OCŽR) je udruženje koje okuplja osobe sa utvrđenim statusom civilne žrtve rata (u daljnjem tekstu: CŽR), djeluje u interesu svoga članstva i u javnom interesu, na svim područjima koja su definirana Konvencijom kao i drugim područjima od značaja za njihov položaj;
d) reprezentativna općinska OOSI je organizacija koja okuplja najveći broj redovnih članova iste vrste invaliditeta ili redovnih članova sa statusom invalida rada sa područja jedne općine.
e) reprezentativna kantonalna OOSI je organizacija koja, iz većine općina tog kantona, okuplja najveći broj redovnih članova iste vrste invaliditeta ili redovnih članova sa statusom invalida rada.
f) reprezentativna federalna OOSI je organizacija koja okuplja najveći broj redovnih članova iste vrste invaliditeta ili redovnih članova sa statusom invalida rada, i organizacija članica sa područja najmanje tri kantona.
g) reprezentativna općinska OCŽR je organizacija koja okuplja najveći broj redovnih članova sa utvrđenim statusom CŽR iz populacije osoba sa invaliditetom (u daljnjem tekstu: OSI), i članova porodice civilne žrtve rata sa područja jedne općine.
h) reprezentativna kantonalna OCŽR je organizacija koja, iz većine općina tog kantona, okuplja najveći broj redovnih članova sa utvrđenim statusom CŽR iz populacije OSI i članova porodice CŽR.
i) reprezentativna federalna OCŽR je organizacija koja okuplja najveći broj redovnih članova sa utvrđenim statusom CŽR iz populacije OSI i članova porodice CŽR i organizacija članica, sa područja najmanje tri kantona.
j) reprezentativnost na području općine, grada, kantona ili Federacije može steći i OCŽR koja okuplja najveći broj redovnih članova posebne kategorije CŽR sa područja te općine, grada, kantona ili Federacije.
(2) Član OOSI i OCŽR i reprezentativne OOSI i OCŽR može biti redovni i pomažući.
Redovni član OOSI i reprezentativne OOSI može biti osoba kod koje je nalazom, ocjenom i mišljenjem nadležne zdravstvene ustanove ili Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja ili druge nadležne institucije, odnosno upravnim aktom nadležnog organa, utvrđen fizički, mentalni, senzorni ili intelektualni invaliditet, koji je urođen ili stečen van ratnih okolnosti, odnosno kao posljedica profesionalnog oboljenja ili povrede na radu. Redovni član u smislu utvrđivanja statusa reprezentativne organizacije osoba sa invaliditetom može biti samo osoba sa stepenom invaliditeta od 60% do 100%.
(3) Redovni član OCŽR i reprezentativne OCŽR može biti osoba koja u skladu sa važećim propisom ima utvrđen status CŽR.
(4) Pomažući član OOSI i OCŽR i reprezentativne OOSI i OCŽR može biti bilo koje fizičko ili pravno lice koje na različite načine pomaže rad ovih organizacija.
(5) Članstvo reprezentativne OOSI i reprezentativne OCŽR čine redovni članovi pojedinih organizacija članica i redovni članovi reprezentativne organizacije, koji pristupe organizaciji u skladu sa njenim utvrđenim procedurama.

II – PRINCIPI DJELOVANJA

Član 3.
(Djelatnost)

(1) Djelatnost koju obavlja OOSI i OCŽR, odnosno reprezentativna OOSI i OCŽR je neprofitna.
(2) U skladu sa važećim propisima, organizacije iz stava (1) ovog člana mogu obavljati i profitnu djelatnost, pri čemu ona ne smije biti organizovana kao osnovna djelatnost.
(3) Dobit ostvarena obavljanjem djelatnosti može se koristiti isključivo za ostvarivanje ciljeva organizacije utvrđenih statutom.

Član 4.
(Standardi djelovanja)

OOSI i OCŽR, djeluju u područjima od značaja za položaj OSI i CŽR, koja su definisana Konvencijom, važećom Politikom u oblasti invalidnosti u Bosni i Hercegovini, te prioritetima utvrđenim u strateškim dokumentima u oblasti invalidnosti u Federaciji.

Član 5.
(Svrha i cilj djelovanja)

Svrha OOSI i OCŽR je da na osnovama dobrovoljnog udruživanja i zajedničkih potreba promovišu i zagovaraju, štite i ostvaruju interese populacije koju okupljaju, s ciljem uživanja propisanih prava, postizanja jednakih mogućnosti i njihovog punog uključivanja.

Član 6.
(Aktivnosti)

(1) Radi postizanja svrhe i cilja djelovanja, u okviru svojih redovnih aktivnosti OOSI i OCŽR, odnosno reprezentativne OOSI i reprezentativne OCŽR provode sljedeće aktivnosti:
a) utvrđuju interese i zagovaraju prava i potrebe OSI i CŽR u svim područjima od značaja za njihov položaj;
b) doprinose senzibilizaciji javnosti i podizanju društvene svijesti o problemima i položaju OSI i CŽR;
c) djeluju po pitanjima prevencije nastanka invaliditeta;
d) kreiraju i provode programe koji pojedinim grupama OSI i CŽR omogućavaju aktivno učešće, pristupačnost, uključivanje i neovisno življenje;
e) pružaju podršku pri ostvarivanju prava i potreba OSI i CŽR u oblastima socijalne i zdravstvene zaštite, odgoja i obrazovanja, rehabilitacije, radnog osposobljavanja i zapošljavanja, pravne zaštite, kulture, sporta i rekreacije;
f) provode aktivnosti i programe koji su u funkciji sprečavanja i ublažavanja društvenih i psihičkih posljedica invaliditeta, te razvijanja socijalnih vještina OSI i CŽR;
g) rade na poboljšavanju razumijevanja i provođenju odredbi Konvencije i drugih značajnih međunarodnih dokumenata koji uključuju pitanja invaliditeta, kako među populacijom koju okupljaju, tako i u sredini u kojoj djeluju;
h) rade na informiranosti OSI i CŽR o njihovim pravima i obavezama;
i) zagovaraju i djeluju na rješavanju pitanja arhitektonske i informacijsko-komunikacijske pristupačnosti, (uklanjanje arhitektonskih barijera, uvođenje i korišćenje savremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija kao i znakovnog jezika, Braillevog pisma, augmentativne i alternativne komunikacije, te svih drugih dostupnih sredstava, načina i oblika komunikacije po izboru OSI i CŽR);
j) kontinuirano rade na unapređenju kapaciteta organizacije;
k) osiguravaju transparentnost i javnost rada i rezultata rada.
l) potiču aktivnosti nadležnih institucija u cilju što uspješnijeg i bržeg rješavanja pitanja OSI i CŽR;
m) sudjeluju u aktivnostima nadležnih institucija u kreiranju i definiranju mjera i akata koji uređuju pitanja od interesa za OSI i CŽR;
n) uspostavljaju i razvijaju saradnju s državnim institucijama, drugim OOSI i OCŽR nevladinim organizacijama, na domaćem i međunarodnom nivou;
(2) OOSI i OCŽR i reprezentativne OOSI i OCŽR mogu izvršavati i druge aktivnosti koje su na osnovama općeg interesa članstva definirane osnivačkim aktima i programima organizacije.
(3) OOSI i OCŽR i reprezentativne OOSI i OCŽR će vršiti one aktivnosti iz st (1) i (2) ovog člana koje odgovaraju potrebama članstva koje zastupaju.
(4) Svi nivoi vlasti u Federaciji BiH će prilikom izrade i provedbe propisa iz svoje nadležnosti, kao i u procesima donošenja odluka koje su značajne za osobe sa invaliditetom konsultovati i aktivno uključiti osobe sa invaliditetom putem reprezentativnih OOSI i OCŽR.

III – STICANJE STATUSA OOSI I OCŽR

Član 7.
(Podnošenje zahtjeva)

Zahtjev za sticanje statusa OOSI i OCŽR, podnosi se:
a) za OOSI i OCŽR – koje su kao udruženja upisane u kantonalne registre udruženja – nadležnom kantonalnom ministarstvu koje vrši nadzor nad radom ovih organizacija (u daljnjem tekstu: nadležno kantonalno ministarstvo);
b) za OOSI i OCŽR – koje su kao udruženja upisane u federalni registar udruženja – Federalnom ministarstvu rada i socijalne politike (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo).

Član 8.
(Uslovi za sticanje statusa OOSI i OCŽR)

(1) Status OOSI i OCŽR može steći udruženje koje ispunjava sljedeće uslove:
a) da je registrovano u skladu sa važećim propisima,
b) da izvršava odredbe utvrđene u čl. 5. i 6. ovog zakona na osnovu akta o osnivanju i statuta,
c) da raspolaže odgovarajućim minimalnim tehničkim i ljudskim resursima za izvršavanje ciljeva i zadataka utvrđenih ovim zakonom i statutom organizacije, što će biti regulirano posebnim podzakonskim aktom, a koji će donijeti federalni ministar rada i socijalne politike u roku od 60 dana.
(2) Izuzetak predstavljaju OOSI i OCŽR sa područja Bosansko-podrinjskog kantona, Posavskog kantona i Kantona 10., koji mogu imati pola od definiranog minimalnog broja članova iz stava (1) tačka c) ovog zakona.
(3) Navedeni minimalni broj redovnih članova u stavu (1) tačka c) ovog člana, odnosi se na one organizacije koje direktno u svom članstvu imaju redovne članove dok se za organizacije koje u svom članstvu imaju druge organizacije, minimalan broj članica u tim organizacijama mora biti najmanje tri organizacije.

Član 9.
(Dokazi o ispunjavanju uslova)

Uz zahtjev za sticanje statusa OOSI i OCŽR, dostavlja se:
a) rješenje o registraciji udruženja u skladu sa važećim propisima o udruženjima i fondacijama,
b) statut,
c) spisak članova organa upravljanja,
d) dokaz o broju redovnih članova, dostavljen u propisanoj aplikaciji, čiji će se sadržaj utvrditi posebnim aktom iz člana 23. ovog zakona,
e) dokaz o posjedovanju minimalnih tehničkih i ljudskih resursa za izvršavanje ciljeva i zadataka utvrđenih ovim zakonom i statutom.

Član 10.
(Odlučivanje)

(1) O zahtjevu za utvrđivanje statusa OOSI i OCŽR, u skladu sa članom 7. ovog zakona, a na osnovu uslova propisanih u članu 8. ovog Zakona rješava nadležno kantonalno, odnosno Federalno ministarstvo (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo).
(2) Rješenje kojim se rješava po zahtjevu iz stava (1) ovog člana, nadležno ministarstvo donosi na osnovu prijedloga komisije, koja se formira radi utvrđivanja ispunjenosti uslova predviđenih ovim zakonom.
(3) Komisija iz stava (2) ovog člana, može se formirati kao ad hoc komisija ili stalno tijelo nadležnog organa.

IV – STICANJE STATUSA REPREZENTATIVNOSTI

Član 11.
(Utvrđivanje statusa reprezentativnosti)

Status reprezentativne OOSI i reprezentativne OCŽR, utvrđuje nadležno ministarstvo iz člana 10., stav (1), a u skladu sa članom 7. ovog zakona, putem provođenja postupka javnog poziva za prikupljanje zahtjeva radi utvrđivanja statusa reprezentativnosti (u daljnjem tekstu: javni poziv za utvrđivanje statusa reprezentativnosti).

Član 12.
(Uslovi za sticanje statusa reprezentativnosti)

Status reprezentativnosti može steći OOSI i OCŽR koja ispunjava sljedeće uslove:
a) da okuplja najveći broj redovnih članova na području općine, grada, kantona ili Federacije pri čemu:
1) ako grad čini više općina, gradska reprezentativna organizacija mora okupljati redovne članove iz većine općina tog grada a najmanje po tri člana iz svake općine;
2) kantonalna reprezentativna organizacija, mora okupljati redovne članove iz većine općina i gradova tog kantona i to najmanje po tri člana iz jedne općine, odnosno grada;
3) federalna reprezentativna organizacija mora imati članice – kantonalne organizacije, u najmanje tri kantona, od kojih je minimalno jedna reprezentativna;
b) da realizuje aktivnosti u skladu sa članom 6. ovog zakona.

Član 13.
(Javni poziv)

(1) Redovan javni poziv za utvrđivanje statusa reprezentativnosti objavljuje se svakih pet godina.
(2) Prije isteka roka od pet godina, može se objaviti vanredni javni poziv za utvrđivanje statusa reprezentativnosti ukoliko reprezentativna organizacija za određenu vrstu invaliditeta, iz razloga propisanih ovim zakonom, izgubi taj status.
(3) Vanredni javni poziv za utvrđivanje statusa reprezentativnosti objavljuje se samo za onu vrstu invaliditeta, koju je predstavljala organizacija koja je izgubila status reprezentativnosti.
(4) Vanredni javni poziv objavljuje se u roku od 30 dana od dana objave rješenja o prestanku statusa reprezentativnosti u službenim glasilima.
(5) Status reprezentativnosti koji je organizacija stekla po vanrednom javnom pozivu, utvrđuje se za period do isteka roka od pet godina, kada je predviđeno objavljivanje redovnog javnog poziva.

Član 14.
(Dokazi u postupku javnog poziva)

(1) Po javnom pozivu za utvrđivanje statusa reprezentativnosti obavezno se dostavljaju sljedeći dokazi:
a) dokaz o stečenom statusu OOSI i OCŽR,
b) dokaz o ukupnom broju redovnih članova, a u skladu sa članom 12., tačka a) ovog zakona, za kantonalne reprezentativne organizacije dokaz o njihovoj teritorijalnoj zastupljenosti, a za federalne reprezentativne organizacije i dokaz o broju članica;
c) dokaz o angažovanosti na izvršavanju aktivnosti iz člana 6. koje odgovaraju potrebama članova koje zastupaju, a posebno tački l) m) i n) ovog zakona.
(2) Javnim pozivom može se zatražiti i dostavljanje dodatne dokumentacije, u skladu sa aktuelnim prioritetima strateških dokumenata za unaprjeđenje položaja osoba sa invaliditetom.

Član 15.
(Komisija za provođenje javnog poziva)

(1) Javni poziv za utvrđivanje statusa reprezentativnosti objavljuje se u službenim glasilima i najmanje dva dnevna lista.
(2) Radi provođenja postupka javnog poziva formira se komisija koja utvrđuje ispunjenost kriterija za sticanje statusa reprezentativnosti.
(3) Na prijedlog komisije iz stava (2) ovog člana, nadležno ministarstvo donosi rješenje kojim se OOSI, odnosno OCŽR, utvrđuje status reprezentativnosti, ili rješenje kojim se ovaj zahtjev odbija.

V – ZAJEDNIČKE ODREDBE O STATUSU OOSI, OCŽR I STATUSU REPREZENTATIVNOSTI

Član 16.
(Dvostruko članstvo)

Članstvo u organizacijama OSI i OCŽR i reprezentativnim je dobrovoljno prema vlastitom izboru osobe, a u postupku utvrđivanja statusa OOSI i OCŽR i statusa reprezentativnosti OOSI i OCŽR će se računati samo u jednoj organizaciji, izuzev kod osoba sa kombiniranim smetnjama i članstva na osnovu različitog statusa.

Član 17.
(Prestanak statusa)

(1) Prestanak statusa OOSI i OCŽR, kao i statusa reprezentativnosti utvrdit će se rješenjem nadležnog ministarstva, i to:
a) po zahtjevu nosioca statusa;
b) brisanjem udruženja iz registra udruženja prema važećim propisima o udruženjima i fondacijama;
c) ukoliko nosilac statusa ne djeluje u skladu sa čl. 4., 5. i 6. ovog zakona;
d) ukoliko se u postupku redovnog ili vanrednog nadzora, utvrdi da je nosilac statusa prestao ispunjavati bilo koji od uslova propisanih ovim zakonom;
e) ukoliko se utvrdi nenamjensko trošenje sredstava (član 32., stav (2) ovog zakona);
(2) OOSI i OCŽR kojoj je utvrđen prestanak statusa, novi zahtjev za utvrđivanje statusa, može podnijeti po isteku roka od jedne godine od dana objave rješenja u službenim glasilima.
(3) Reprezentativna OOSI i OCŽR, kojoj je utvrđen prestanak statusa reprezentativnosti iz razloga propisanih u članu 32., stav (2) ovog zakona nema pravo prijave na prvi sljedeći redovni i vanredni javni poziv za utvrđivanje statusa reprezentativnosti, odnosno do okončanja sudskog postupka, ukoliko je isti pokrenut.
(4) Rokovi iz stava (3) ovog člana računaju se od dana objave rješenja u službenim glasilima.

Član 18.
(Primjena propisa)

(1) U postupku utvrđivanja i prestanka statusa OOSI i OCŽR i statusa reprezentativnosti, kao i u postupku redovnog i vanrednog nadzora, primjenjuje se Zakon o upravnom postupku, (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/98 i 48/99), izuzev u dijelu postupka koji je odredbama ovog zakona posebno uređen.
(2) Protiv rješenja u postupcima iz ovog zakona, ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(3) Organizacija koja ostvari pozitivan ishod u upravnom sporu za utvrđivanje statusa reprezentativnosti ne može ostvariti pravo na retroaktivno finansiranje po odredbama ovog zakona.
(4) Finansiranjem u skladu sa odredbama ovog zakona, smatrat će se i finanisiranje organizacije kojoj su eventualno dodijeljena sredstva u budžetskoj godini prije prestanka statusa reprezentativnosti.
(5) U slučaju iz stava (4) ovog člana, organizacija nije dužna vratiti dodijeljena sredstva, izuzev u slučaju nenamjenskog trošenja sredstava iz člana 32. stav (2) ovog zakona.

VI – UDRUŽIVANJE

Član 19.
(Udruživanje organizacija)

(1) OOSI i OCŽR, kao i reprezentativne OOSI i reprezentativne OCŽR, koje djeluju na nivou općine, grada, kantona i Federacije, mogu se međusobno udruživati i formirati koordinaciju, vijeće i dr. (u daljnjem tekstu: organizacija udruženja).
(2) Za formiranje organizacije udruženja potrebno je najmanje pet članica organizacija, predstavnica različitih vrsta invaliditeta.
(3) Udruživanje iz stava (1) ovog člana zasniva se i reguliše sporazumom, u kojem se navode ciljevi, zadaci i odgovornosti udruženih organizacija.
(4) Sporazum o udruživanju dostavlja se nadležnom ministarstvu iz člana 7. ovog zakona.
(5) Organizacije koje se udružuju međusobno su ravnopravne, a udruživanje nije uslovljeno statusom reprezentativnosti.
(6) Organizacija udruženja ne može steći status OOSI I OCŽR.

Član 20.
(Svrha udruživanja organizacija)

(1) Svrha i uloga organizacije udruženja je da kreira jedinstvenu platformu djelovanja svih udruženih organizacija i u tom smislu nastupa pred nadležnim državnim organima i međunarodnim organizacijama i institucijama, te ovim organima kada je to potrebno predlaže rješenja koja su u interesu populacije koju predstavljaju kao i predstavnike za učešće u radnim grupama i tijelima.
(2) Interes organizacije udruženja mora odražavati interese svih članica.

VII – REGISTAR

Član 21.
(Uspostavljanje i vođenje registra)

(1) Registar OOSI i OCŽR, kao i registar reprezentativnih OOSI i reprezentativnih OCŽR, u okviru postojeće elektronske baze podataka, uspostavlja Federalno ministarstvo, a vode nadležna ministarstva iz člana 10., stav (1) ovog zakona.
(2) Registri iz stava (1) ovog člana sadržavati će, gdje god je primjenjivo, podatke razvrstane po spolu.

Član 22.
(Sadržaj registra)

(1) Za svaku OOSI i OCŽR, u registar se obavezno unosi sljedeće:
a) zahtjev za utvrđivanje statusa i to:
1) datum podnošenja,
2) naziv i sjedište organizacije,
3) ime, prezime i spol lica ovlaštenog za predstavljanje i zastupanje,
4) vrsta traženog statusa – OOSI i OCŽR ili reprezentativna OOSI i OCŽR,
5) lista redovnih članova koja sadrži ime, prezime, spol i jedinstveni matični broj svakog člana,
6) vrsta i stepen invaliditeta svakog člana;
b) redni broj upisa;
c) rješenje o dodjeli statusa;
d) druga rješenja u vezi sa izmjenama utvrđenog statusa.
(2) Sve promjene u podacima koji se vode u registru, izuzev promjena podataka iz stava (1) t. a) 5) organizacije su dužne prijaviti nadležnom ministarstvu najkasnije u roku od 30 dana od dana nastanka promjena, a promjene iz stava 1) t. a) 5) u roku od 6 mjeseci od dana nastanka promjene.

Član 23.
(Posebno regulisanje registra)

Federalni ministar rada i socijalne politike će, u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, posebnim aktom propisati način uspostave i detaljan sadržaj registra, aplikacioni obrazac redovnog članstva, kao i procedure vođenja i unosa podataka u registar OOSI, OCŽR, reprezentativnih OOSI i reprezentativnih OCŽR.

VIII – NADZOR

Član 24.
(Nadležnost)

Nadzor nad primjenom ovog zakona vrše nadležna ministarstva iz člana 10. stav (1) ovog zakona, svako u okviru svoje nadležnosti.

Član 25.
(Vrste nadzora)

(1) Nadzor iz člana 24. ovog zakona, može biti redovni i vanredni.
Redovni nadzor vrši se svakih pet godina prema unaprijed utvrđenom planu koji donosi federalni, odnosno kantonalni ministar (u daljnjem tekstu: ministar).
(2) Redovni nadzor može se vršiti i sukcesivno tokom perioda od pet godina.
(3) Vanredni nadzor vrši se u svim slučajevima kada nadležno ministarstvo ima saznanja da određena organizacija djeluje u suprotnosti sa odredbama ovog zakona.
(4) Redovan i vanredni nadzor vrši komisija koju imenuje ministar.
(5) Rješenjem o imenovanju komisije, ministar određuje vrstu i način provođenja nadzora.

Član 26.
(Način nadzora)

(1) Redovan i vanredni nadzor sprovodi se kao:
a) neposredni nadzor – u sjedištu kontrolisane organizacije, direktnim uvidom u opće i pojedinačne akte, kao i sadržaj, način i uslove njenog rada ili
b) posredni nadzor – uvidom u dostavljene podatke i dokumentaciju.
(2) Nakon provedenog nadzora, komisija sastavlja zapisnik koji čini sastavni dio konačnog izvještaja, koji se po izvršenom cjelokupnom nadzoru dostavlja ministru.
(3) Zapisnik komisije o izvršenom nadzoru i rješenje ministra sa naloženim mjerama i preporukama dostavlja se organizaciji nad kojom je izvršen nadzor, a koja je dužna postupiti po istim, i u ostavljenom roku o tome organu nadzora predočiti dokaze.

IX – FINANSIRANJE

Član .
(Sredstva za rad)
Sredstva za rad reprezentativnih organizacija osiguravaju se iz izvora utvrđenih u članu 38. Zakona o udruženjima i fondacijama (“Službene novine Federacije BiH”, broj 45/02).

Član 28.
(Budžetsko finansiranje)

(1) Reprezentativne OOSI i reprezentativne OCŽR se u skladu sa mogućnostima finansiraju iz budžeta kroz direktno uvrštavanje ovih organizacija u budžet općine, grada, kantona ili Federacije BiH, u skladu sa nivoom organizovanja, i to:
a) iz budžeta općine – općinske reprezentativne OOSI i reprezentativne OCŽR,
b) iz budžeta grada – gradske reprezentativne OOSI i reprezentativne OCŽR,
c) iz budžeta kantona – kantonalne reprezentativne OOSI i reprezentativne OCŽR,
d) iz budžeta Federacije – federalne reprezentativne OOSI i reprezentativne OCŽR.
(2) Finansiranje se vrši putem javnog poziva, u skladu sa raspoloživim sredstvima za tekuću budžetsku godinu, a u svrhu podrške osnovnom funkcionisanju organizacije, radi izvršavanja programskih aktivnosti i zadataka.
(3) U skladu sa st. (1) i (2) ovog člana finansirati će se one reprezentativne organizacije za koje se u postupku raspodjele sredstava po javnom pozivu utvrdi da ispunjavaju kriterije propisane u podzakonskom aktu iz člana 29. stav (1) ovog zakona, i koji u postupku javnog poziva iz stava (2) ovog člana ostvare najviši broj bodova na rang listi.

Član 29.
(Posebno regulisanje finansiranja)

Postupak, kriteriji, način raspodjele sredstava, namjena i svrha dodijeljenih sredstava, izvještavanje i obrasci izvještavanja, kontrola utroška kao i druga pitanja u vezi sa namjenskim utroškom sredstava, definisati će se posebnim podzakonskim aktom koji donosi rukovodilac nadležnog organa iz čijeg budžeta se vrši finansiranje organizacije, u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 30.
(Namjensko trošenje sredstava)

(1) Organizacije su dužne dodijeljena sredstva trošiti u skladu sa namjenom utvrđenom u članu 28. stav (2) ovog zakona.
(2) Bliža namjena i svrha utroška sredstava, kao i međusobna prava i obaveze korisnika i davaoca sredstava, definisati će se ugovorom.

Član 31.
(Kontrola utroška)

(1) Odgovorna osoba i organi upravljanja organizacije odgovorni su za namjensko trošenje sredstava i izvještavanje u skladu sa ovim zakonom i podzakonskim aktima te propisima o budžetskom i finansijskom poslovanju.
(2) Kontrolu namjenskog utroška sredstava vrši finansijska služba nadležnog organa koji je dodijelio sredstva, u skladu sa propisima o finansijskom i računovodstvenom poslovanju.
(3) Izvještaj o izvršenoj kontroli sadrži zaključak o činjenici da li su sredstva utrošena namjenski ili nenamjenski.

Član 32.
(Nenamjensko trošenje sredstava)

(1) U slučaju kada nadležna služba iz člana 31. stav (2) ovog zakona, utvrdi da su sredstva utrošena nenamjenski, obavezno se vrši povrat tih sredstava.
(2) Organizacija kod koje se utvrdi nenamjensko trošenje sredstava, gubi status reprezentativnosti danom objave rješenja o prestanku statusa u službenom glasilu.

X – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 33.
(Registracija)

(1) U roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona, nadležna kantonalna i Federalno ministarstvo će raspisati javni poziv za udruženja koja su do stupanja na snagu ovog zakona djelovala kao udruženja osoba sa invaliditetom ili udruženja civilnih žrtava rata, da se registruju kao OOSI i OCŽR.
(2) U roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, nadležna kantonalna i Federalno ministarstvo će raspisati javni poziv za utvrđivanje statusa reprezentativnosti OOSI I OCŽR.
(3) Po isteku rokova iz st. (1) i (2) ovog člana, utvrđivanje statusa OOSI i OCŽR vršiti će se po pojedinačnim zahtjevima, a utvrđivanje statusa reprezentativnosti putem javnog poziva.

Član 34.
(Finansiranje)

(1) Do okončanja procedura postupka utvrđivanja statusa reprezentativnosti OOSI i OCŽR finansiranje će se vršiti na način kako je to rađeno do stupanja na snagu ovog zakona.
(2) Finansiranje reprezentativnih OOSI i OCŽR po ovom zakonu može početi od prve naredne budžetske godine, ukoliko Federacija, kanton, grad, općina u svom budžetu predvide takvo finansiranje.

Član 35.
(Propisi na nivou kantona i jedinica lokalne samouprave)

(1) Kantoni i jedinice lokalne samouprave mogu donositi propise iz svoje nadležnosti kojima će detaljnije urediti ovu oblast za područje kantona i jedinica lokalne samouprave, uzimajući u obzir specifičnosti područja na kojem organizacije djeluju.
(2) Svi propisi iz stava (1) ovog člana moraju biti u skladu sa ovim zakonom.

Član 36.
(Stupanje na snagu)

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”.

Predsjedavajući
Predstavničkog doma
Parlamenta Federacije BiH
Mirsad Zaimović, s. r.

Predsjedavajući
Doma naroda
Parlamenta Federacije BiH
Tomislav Martinović, s. r.